Za pochetak isprichavam se virtualnim nepostojanjem...Ali ne poznajete me... Trenutno sam u totalnom tranzicijskom razdoblju koje mi se dogadja dvaput godishnje u zadnjih dvanaest godina...Pakiram se...A kako me ne poznajete, ni najmanjeg pojma nemate kako to utjeche na mene...
Prvi put sam spakirala zhivot u dva kofera prije dvanaest godina, imala sam tada 17 i zaputila se u bijeli svijet... I plakala ko klinka koja sam tada bila... I odlazila u neshto bolje... U obechanu zemlju preko Atlantika... I od tada, svoj zhivot pakiram u kofere dva puta godishnje...U ranu jesen... I pochetkom ljeta... I nije to lako...
Godinama je postalo jednostavnije...cipele na dno kofera...pa veste... pa hlache... pa onda trazhim rupe koje se naprave izmedju...pa u te rupe guram charape... gache... grudnjake... male stvari...pa na vrh jakne... jedna torba je gotova... sad je red na drugoj... na dno ruchnici... jedan sloj... pa u ostale male ruchnike zamatam to malo sitnica koje kupim sa sobom da se ne razbiju... pa opet sloj ruchnika... pa u male majice motam josh lomljivih sitnica...pa poplun na vrh...ta je torba uvijek najlaksha... najzashtichenija...
Pa trecha torba...knjige na dno kofera... pa kozmetichke torbice...pa albumi sa slikama...s ovom chu se namuchit...najtezha je uvijek...
Pa sjednem u sobu u kojoj sam provela zadnjih osam mjeseci...i oprashtam se s njom...onako praznom bez mojih stvari...i tako dvaput godishnje... vech dvanaest godina...upoznavanje i oprashtanje... sa sobom?
hrvatska
amerika
shpanjolska
australija
pa opet shpanjolska...
i shpanjolska zauvijek...
i vishe ne chekam zadnji chas...
i dochi che taj dan... kad chu putovati iz gushta...
s malim koferom jer chu vechinu stvari imati na jednom mjestu...a ne kao sad...vechina mog zhivota je u ta tri kofera...ovdje samnom...a ostaci...bash tako... ostaci...materijalno i emocionalno... u hrvatskoj...madridu...ibizi...
skupljam ih...
radim mentalne liste...
di je shta???
skupljam...
Post je objavljen 06.05.2005. u 09:46 sati.