Na Vranici, na visokoj gori,
tri su orla gnijezdo savijala.
Prvi or’o na visokoj grudi,
gdje se sunce odmara u podne.
Drugi or’o na visoku boru,
gdje oblaci međ’ granama kruže.
A treći se dugo dvoumio,
cjelu goru tri put preletio,
dvaput širom, a jednom poprijeko.
Na kraju je gnijezdo napravio
gdje se gora u Vrbas obara,
odakle se sva dolina vidi.
A kada se gora zapalila,
prvi or’o dig’o se visoko
sve do sunca i bijela dana,
a drugi se međ’ oblake vin’o
kao magla međ’ gole vrhove.
Trećega je vatra ufatila,
dok je gled’o gore u visine.
Letio je zapaljenih krila,
dok ga nije nemoć obuzela.
A kad ga je nemoć obuzela,
padao je dole u dubinu.
Padao je dugo i duboko,
kao pogled sa visoke gore.
Post je objavljen 06.05.2005. u 09:36 sati.