Ovako... ja sam pobrojao sve panjeve u mom rajonu i to što drug Tepša priča je sve laž do laži. Meni ne pada na pamet da se ja sad opravdavam ili branim. Mene svi znaju i nema toga ko može reči da sam ja ikad išta slagao. Lagao... slagao sam panjeve cijeli život, ali nisam na to sad mislio. Nisam nikad lagao drugim ljudima. On je meni ukrao četrdesetisedam panjeva jer je htio da on dobije plaketu za prebacivanje norme, a ja ne mogu nikako tako nešto prešutati. Nije da je meni što sam naslagao ispod norme, nego što on na takav način vrijeđa sve nas i norma koju je on navodno prebacio nije prava norma nego krađa i sad kad bi ja pustio da to bude nova norma, sav naš ponos sa tom postignutom normom bio bi najobičnija laž, a ja ne mogu nikako živjeti u laži. I još bi sav trud koji smo uložili u prebacivanje stare norme bio popljuvan i ponižen, a svi znamo koliko je trebalo da se prebaci stara norma. I sama vrijednost rada do koje je svima nama stalo više nego do ičega drugoga na svijetu postala bi puka krivotvorina ako bi se ova lažna norma prikazala kao njen najviši izraz. A ja ne mogu to otrpiti i provesti život u laži samo zbog mira i sloge u kolektivu. Mene srce boli kad pomislim što je svima nama napravi drug Tepša, a najviše me stegne kad zamislim što se u njemu dogodilo kad je pošao krasti moje panjeve i lažirati novu normu. Što njemu vrijedi ta plaketa kad i sam zna da iza nje ne stoje trud i znoj poštenog rada, nego najobičnija prevara? Ja ne moram imati plaketu da bi ponosno i podignutog čela išao sa posla kući, ja sam dao najviše što sam mogao i moja iskrenost u trudu mi je najveća nagrada. I što bi bilo kad bi sad svi počeli krasti jedni drugima panjeve i postavljati nove norme koje se i ne mogu postići poštenim radom nego samo pljačkom? Šta treba... da jedni rade, a da drugi kradu? I što više ovi kradu, to će ovi što rade osjećati sve manje poleta i motiva da rade, jer kako će pošten čovjek naslagati toliko panjeva da bi dostigao normu koja je nastala krađom, a da mu uz to još i kradu panjeve koje je teškom mukom jedva i naslagao u tolikom broju. Nemam ja ništa protiv druga Tepše osobno, ima već sedam godina da su nam rajoni jedan do drugoga i u tih sedam godina nikad ga nisam vidio da je slagao panjeve preko volje ili da bi zabušavao, uvijek bi mi bio podstrek u radu kad bi vidio da bi mogao naslagati više od mene. Ali ovako nešto ja, drugovi, ne mogu prešutati. Drug Tepša nam je svima zabio nož u leđa i sve za što smo se udarnički borili sve ove godine postati će bezvrijedno ako njemu uspije da nas sve zavara. Jer neće on biti jedini kojemu će pasti na pamet da je lakše otet nego pošteno naslagat, zarazna je to i opasna pojava. I gdje ćemo završiti ako takvi kao što je drug Tepša počnu kolo vodit? Pa zar nije to isto ko da imamo gazdu za kojega radimo? Pa zar ćemo se opet vraćati u ta vremena? Nakon mora krvi prolivene da bi, nakon stoljeća i stoljeća nepravde i izrabljivanja, plodove mukotrpna rada konačno vratili onima kojima i pripadaju, onima što rade, onima što pošteno zarađuju da bude svima jednako? Je li to hoće drug Tepša? Da slažemo panjeve za druge i da nam oni za to bace samo mrvice od onoga što su nam pokrali? Znam ja da je zet od druga Tepše prije tri dana postao Predsjednik kotarskog odbora za transport panjeva i loženje piljevine. Tim je i veća šteta i sramota u ovome što je drug Tepša napravio. Sad mu se zet crveni jer je poslao depešu u Sekretarijat da je norma prebačena i to nakon samo tri dana što je on na funkciji. A znamo svi uz koliko je truda staru normu prebacio pokojni drug Žiher prije tri godine i kako ga je nedugo potom ga srce izdalo. I znamo svi koliko je puta pokojni drug Žiher umalo srušio staru normu, samo bi mu još dva, tri panja falila kad bi se sirena oglasila. I nikad ni riječi nevjerice ili bijesa nije niko od njega čuo, svaki put bi samo vikao putem prema kući:" Sutra... sutra norma pada!" I sad da sva vjera u slavu rada koju je pokojni drug Žiher svima nama ostavio u nasljeđe propadne zbog mučke krađe, zbog taštine i nekolegijalnosti druga Tepše. I još je, povrh toga, osramotio i druga Popadića, svoju familiju, svoga zeta, kojemu je Partija iskazala povjerenje i postavila ga na takvo odgovorno mjesto kao što je Predsjednik kotarskog odbora za transport panjeva i loženje piljevine. Žao mi je drugovi... znam da ovo nije ni vrijeme ni mjesto, znam da bi vi najradije poslije posla malo odrijemali u autobusu... ali ja ne mogu preći preko toga! Ja ću sada ravno u poštu, napisat telegram kako je meni drug Tepša odkoturao te panjeve iz mog rajona u svoj i kako je tim činom pljunuo u lice svima nama, a i cijelom radnom narodu. Pa ćemo vidjeti kad dođe komisija iz Sekretarijata kome će vjerovati... meni, što mi je skoro svaki dan falilo pet, šest panjeva da prebacim normu ili drugu Tepši, koji nije nikad prebacio više od petsto panjeva na dan, e da bi odjednom prebacio petsto trideset i dva... i to baš isti dan kad je meni prvi put u zadnje dvije godine izbrojano manje od petsto panjeva! Vidim ja vama na licima drugovi da bi vi sada najradije ubili boga u drugu Tepši, ali nisam vam ja zato ovdje sat vremena vikao i svako malo vas budio da me saslušate iako jedva oči držite otvorene... stići će pravda druga Tepšu! Ništa se vi ne bojte! Nismo mi godinama znoj prolijevali i noge lomili da bi nam sad odjednom neko naše panjeve iz ruku otimao i odnosio! Ide telegram nočas u Sekretarijat... nedam ja naše panjeve pa makar se i Radnički savjet ponovo morao birati i drug Predsjednik kotarskog odbora za transport panjeva i loženje piljevine morao javno priznati da je došlo do greške u brojanju panjeva. A za druga Tepšu i sve što je napravio neće niko ni saznati osim mene, drugova iz Sekretarijata i vas troje u ovom autobusu. Nećemo sramotiti lik i djelo pokojnog druga udarnika Žihera, ne sad kad se njegovim imenom ima nazvati autobusna stanica na kojoj su ga našli jedva živog... taman da zadnjim dahom prošapće:"Panjevi... panjevi lete naokolo..." E... to je bio čovjek... čak je i sinu dao ime Panj... dobar mali... srce mi je imalo pući kad je na kovčeg u očevu grobu umjesto cvijeća bacio panj.
Post je objavljen 06.05.2005. u 00:48 sati.