Što se više bliži sezona to mi se sve više čini da iz dana u dan sve više linčarin. I neka Hvala Bogu (ako ga ima još uvijek čekam čudo a vrime mu istiće).
Sve više razmišljam o tome kako bi tila nešto radit.... Ali ne radit kao posao od 8 sati (give or take few) nego bi tila ostvarit neke stvari koje su mi neispunjeni snovi.
1. Oču naučit plesat Tango
Ali pravo ono uzimat satove plesa i naučit ga do savršenstva i Tango i sve ostale varijacije na temu “Latino plesovi”
2. Oču jedan put prenoćit na Vošcu.
Da mogu vidit grad noću. Sve te igre svjetala, brodice na moru, mjesečina na pučini, a iznad miljuni zvjezda.
3. Jedan cili dan provest na snjegu
Grudat se, gradit snjegovića, pravit obrise anđela u snjegu, a nakon svega toga fino pokraj kamina ili peći sa toplom čokoladom (To je jedina mana dalmacije, padne al se ne zadržava)
4. Oču ić na piknik
Ali pravi piknik, na livadi sa dekicom, košarom koja će sadržavati; kolače, termosicu sa kavom, kruh, namaze, sokove i naravno knjigu. Druga osoba koja je sa mnom na pikniku ne mora nužno uzeti knjigu ( znam da nije svakom napeto) ali časopis ili novine ili whatever.
5. Volila bi naučit klizat
to doduše nije nužno jer klizanje podruzmijeva led, a led hladnoću što mi nije baš ono NAPETO, al prigorila bi sat-dva.
6. Objavit roman
Konačno nać u sebi nekakvu hrabrost da dam nekome da pročita ono šta san pisala. Možda jednog dana nešto od toga bude i best seller;))
7. The last but not least......
Kad usavršim svoj tango zaplesat sa osobom koja ga pleše jednako dobro, tako da nam mogu proći i sati u plesu a da to i ne primjetimo.
Ali štaš. Za ostvarenje toga ima puno prepreka. Ode u nas ni livade ni leda, ni snjega ni plesne škole ni ikoga ko je dovoljno lud da prenoći sa mnom na Vošcu.
A dok ne priđem te prepreke dane ću i dalje gubiti razmišljajući o tome “Šta bi bilo kad bi bilo.....”
See yaa;))))))
Post je objavljen 05.05.2005. u 21:19 sati.