Došla sam doma s ribicama u tenisicama. Taman kad sam izašla iz busa počeo je neki pljusak, a još sam se poveselila kaj sam s biciklom i kaj ću brzo doć doma. A ono...
Inače, jako volim kišu, ali mrzim kišobrane. Meni se to ne da nositi. Čemu? Pa to je samo voda. Tak i danas izađem iz taramvaja i jedina nemam otvoren kišobran, uredno je pospremljen u torbi. Da nije naišla frendica, vjerojatno bi došla na faks skroz mokra i vjerujem da mi to uopće ne bi smetalo.
Kad smo već kod faksa, na Ekonomiji su danas i sutra dani Europe ili kak se to već zove. Super mi je kad se nekaj događa, ali ovaj tjedan je ko u košnici. Prva tri dana je trajao Career day, što u potpunosti podržavam, ali nekak je preblizu s ovim događanjima, pa se onda svi nekak pogubimo. Uglavnom, kolonija veleposlanika, ministara, predsjednik države i ini uvaženi gosti, danas su pohodili naše Vrelo mudrosti (ovo je izmislio jedan profesor, jako usporen, ali drag). I sve je to lijepo krasno i svi se slikaju, na svakom čošku su kamere, svi su sređeni i sve je tako fancy. Ali sve to ima i drugu stranu. Prevelike grupe studenata, nestandardizirani kriteriji, totalno krivi sustav i još sto stvari koje se skrivaju među tim silnim dvoranama. Najbolji pokazatelj toga da bi studenti htjeli nešto sasvim drugo od govora predsjednika države bio je kad je jedan kolega iz HSA došao obavijestiti asistenta, koji je držao predavanje, da prodekanica poziva sve studente da dođu u Kongresnu dvoranu na otvorenje manifestacije. Čim je progovorio neki su glasniji studenti počeli protestirati. Asistent je svima dao slobodu da odu sa predavanja, ali vjerovali ili ne, iz solidno popunjene dvorane nitko nije otišao. Svi dobro znamo da je veća korist od predavanaja iz mikroekonomije od govorancije bilo kojeg političara. A nas ova vrsta politike jako malo zanima.
I tako, na faksu je trenutno raspad sistema, ali bar nije dosadno. Mislim, svaka čast ljudima iz HSA, napravili su super posao i stvarno se trude. Možda bi se i ja mogla uključiti u sve to??? Već me nagovarala frendica...ali ono, uvijek isti odgovor – nemam vremena (laž, samo sam lijena).
Danas je idealan dan za učenje. Kišica, malo je uspavano. Moram nadoknadit ono što sam trebala napraviti jučer, ali nisam jer sam zaglavila na jednoj kavi koja je dugo trajala, još sam i prva otišla.
Idem radit nekaj konsturktivno. :)
Post je objavljen 05.05.2005. u 15:01 sati.