Predlažem, za početak, da našu nam crkvu proglasimo za privrednika godine. Ona svojim djelatnostima ne samo da promiče i potiče vlastiti napredak i likvidnost, nego na svim razinama u privrednim sferama gotovo neorganizirano, ali linearno nastaje povećanje profita. I to golemo. Koliko smo mi ljudi povodljiviji i koliko nam je više stalo da ugodimo okolini, rodbini, i da naše fešte budu veće, to sve grane, pa i zanatlije – trljaju ruke.
Pođimo redom:
100 kuna – za potrebe biskupije – što je vrlo pohvalno, jer od toga se puni državna blagajna, biskupija, ko što svi znamo plaća državi porez na svoje usluge (orkestar za vjenčanja i sprovode, krizme, pričesti, krštenja…)
50 kn – za DVD (da se ovjekovječi svekolika gužva i graja, nestrpljiva cupkanja i znojenja, jer postoji maglovita mogućnost da se na tom DVD-u, ako imate doma komp sa DVD uređajem ili sam uređaj kao takav, dakle da ugledate u masi momaka i djevojaka vlastito dijete. U tom slučaju – cijena je prava sitnica, kad uzmete u obzir da je prazan CD oko 4 kune. Ostatak love odlazi na prženje i autorsko pravo. (Snimatelj/pržitelj može na Karibe.)
50 kuna – uokvirena potvrda koja se zove uspomena sa krizme ili slično, vjerojatno od finog drveta s pozlatom. Budući da to većini ljudi stoji na zidu kao uspomena sa krizme ili slično, vrijedi svakog novčića. Blago uokviritelju i tiskaču.
20 – kn slike fotografa, vjerojatno cijeli album, jer, pogađate u crkvi je zabranjeno slikanje, OSIM službenom fotografu.
To je za početak, prava sitnica.
Na red dolaze mesari, jer se janje u takvoj jednoj zgodi ne može zaobići. Ako ne janje, a ono barem nekoliko kila meseka, pa salatica i prilog pride, pića na hektolitre, frizure, kompletiće, solarije, haljine, odjelca s košuljama i kravatama što je zaista predivno na momčićima od petnaestak godina, sasvim zgodno i prirodno, izgledaju kao pravi muškarci….(s brkovima od mlijeka).
Zatim cvijeće za poklon, za stol, za dom i domaćicu, pa onda zlato za djevojku, sat za momčića i mobitel, obvezatno, malo keša, i kolače.
Naravno, ovo gore vrijedi za bezveznjake i luzere, koji neće napraviti feštu u nekom restaču. I pozvati ljudi za prosječnu svadbu, sve to pod izlikom da je zgodno da se svi jednom nađemo i barem malo družimo i vidimo nakon nekog vremena.
Brat – bratu, sve je to zajedno otprilike desetak tisućica koje treba potrošiti jedna normalna obitelj koja drži do svoga djeteta i ne želi da se razlikuje od ostatka razreda. Oni koji nemaju love za da ispune zahtjeve koje nameće okolina, običaj i „cijeli razred“, oni lijepo odu u štedno-kreditnu zadrugu i dignu pozajmicu. Tako zarade i oni kroz pologe, osiguranja kredita, kamate koje se mjesečno broje na prstima ruku (bez nogu), tako da zaista cijeli krug ljudi, privrednika, poljoprivrednika, poduzetnika, sitnih obrtnika i krupne ribe, u ovo doba krizmi i pričesti veselo trlja ruke.
Recite mi, koja privredna grana uspijeva okupiti toliko različitih obrtnika i uslužnih djelatnika i raznolikih plaćatelja poreza?
Osim toga, otkrili smo da postoje neki sakriveni ili nestali spisi iz Biblije koji točno propisuju kako se vrši krizma, šta ona znači, tko može krizmati i po kojoj cijeni. Svaka Božja riječ u svom prilogu ima tiskani cjenik usluga koje sveti ljudi moraju izvršiti, a kao takve i naplatiti svome stadu.
Baš smo ovce. Ofce.
Post je objavljen 05.05.2005. u 14:53 sati.