Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bigmamma

Marketing

Svima onima kojih više nema...

Ponekad me stisnu nevere i bure...
Ponekad me pregazi vrime...
Ponekad sam sjetna i tužna...
Ponekad me dirnu ravno u srce neki meni totalno nepoznati ljudi.
Večeras me dirnula PTICA, dirnula me tamo gdje sam najosjetljivija, gdje je kožu najlakše probit i provirit u samu unutrašnjost mene.
Ptico, nemoj se ljutit šta si me upravo ti potakla da napišem ovo...

Ponekad se sjetim nekih dragih ljudi kojih više nema...
Podignem glavu visoko prema nebu i zamislim da me gledaju, da me čuju, da me paze svojom brigom i griju svojim osmijesima.

Ponekad zajecam i pustim suze da teku, da izbace na površinu sva ona lijepa sjećanja, prizovu u sjećane sve one nježne dane mladosti, miris djetinjstva i toplinu oko srca.
Ponekad zazovem ime svoje none koja me napustila iznenada, onda kad sam je najviše trebala, zazovem ime svoga dide koji je otišo dok sam još bila mala, zazovem ime svoga prijatelja koji se ugasio dok je još bio pupoljak, zazovem ime svoga svekra kojega nisam imala ni prilike upoznat...

Kad nam netko dragi zaspe zauvjek bol je neizdrživa, srce se rasteže do pucanja, suza više ni nemamo...a onda prođe neko vrijeme, izblijedi tuga, izblijede osmijesi, izblijede sjećanja...
Vrate nam se u misli samo blagdanima, obljetnicama, rođendanima, rijetkim momentima kad nas neki predmet ili miris podsjeti na njih.
I onda plačemo, želimo ih nazad, želimo još jedan zagrljaj, priliku za reći ono što nismo stigli, još samo jedan pozdrav i posljednji pogled...

Koliko su nam značili?
Koliko smo ih voljeli?
Koliko smo ih se vremena sjećali i čuvali ih na površini srca?
Što su ostavili iza sebe?
Nas...naš život...naše misli...naše osjećaje...naš pogled na svijet.

Zastanimo načas.
Odajmo im počast.
Ušutkajmo buku u glavi i posvetimo im minutu našeg života.
Razvucimo usne u osmijeh i sjetimo ih se onakvih kakve smo ih pamtili: sretne, vesele, nasmijane, tek probuđene, uhvaćene u bezazlenoj laži, okupane sutonom sunca...
Sjetimo se koliko su nas voljeli i što su nam značili.
Volimo ih.

Sjetimo ih se.
Svaki dan.
Jer oni nas čuju.


Post je objavljen 25.06.2004. u 02:26 sati.