Danas je došla cura koja bi trebala preuzeti moj posao kada otiđem na porodiljni.
Nije se zadržala cijeli dan, maloprije je otišla, već tek toliko da vidi o čemu se radi, da ne prihvati «mačka u vreći».
Otkada sam, prije dva, tri dana,obukla trudničke hlače, osjećam se kao trudnica. Ali kao trudnica koja se jako dobro osjeća u svom drugom stanju, u svojoj koži.
Planiram kupiti «trudničke» sa spuštenim strukom jer su, ove koje imam, krojene tako da pokriju trbušćić.
Meni, moj trbušćić, ne smeta. Dapače.
I tek kada sam se obukla trudnički počeli su zvoniti telefoni «Ima li,što, novoga?», «Je li istina da si trudna?», «Kada odlaziš?», «Tko nam dolazi?»...
I baš se, nekako, ponosno osjećam kao trudnica.
Neka zvuči uobraženo, ali baš sam si, nekako, lijepa.
Ovo tipkam desnom rukom, a lijeva mazi trbuh i bebu u njemu. Osjećam kako me osjeća, da zna da ga mazim i, tu i tamo, nagradi me lupkanjem.
Beba, jako, reagira i na, svoju, Seku. Kada joj Kćer priča, sva se uznemiri: kucka, lupka, prevrće se..Kćer se nasloni na trbuh pa osjeća pokrete na, svom, licu. Ili, na trbuh, položi dlan pa kaže da joj, Beba, «pjiča, ali ništa ne kaže»...
Jedva čekam porod i nove izazove. I da se, malo, odmorim u rodilištu : )
Vani je zahladilo. Sprema se pljusak.
Ne tiču me se, ti, nemiri prirode. Osjećam se, nekako, spokojno.
Post je objavljen 05.05.2005. u 12:15 sati.