Prošlo je tjedan dana od događaja koji je na neki način išao meni na ruku, a nisam se dobro osjećao. Bio sam na jednoj tribini, nakon koje i za vrijeme koje su me svi sudionici pohvaljivali zbog mojih stavova. Neki su čak zapisivali moje riječi. I dok su izgovarali riječi pohvale bilo mi je nelagodno, a poslije sam razmišljao o tome zašto sam to dopustio. U te dane mi je u oči hvalu davala i jedna osoba od koje takve riječi baš i nisu česte, ali za nešto posve drugo. Mislim, reagirat ću, ali svaki puta prešutim i smješkam se. Ono što govorim i pišem radim iz srca bez nekog promišljanja.
Znam jednu narodnu koja kaže "Kad te ljudi počnu uzdizati, razmisli u čemu si pogriješio!"
Post je objavljen 05.05.2005. u 08:07 sati.