Sad cu ja vama rec nesto o necemu kaj nikad necu razumjet. Nikad. Radi se o jednostavnom kucanskom aparatu. Jednostavnom my ass. Poceo sam neki dan razmisljat o tome. Kako mi je nestajalo ciste robe, misli su se pocele rojit. Setao sam se po stanu u strahu od njega. A onda odlucih poci u kuhinju gdje stoji. To nije obican kucanski aparat. Ta infernalna kontrapcija cini kabinu jumbo jeta smijesnom. Gledam u taj glupi gumb koji se okrece i ima neke brojeve te ponekad nerazumljive simbole na sebi. Svi smo kao mali igrali flight simulator. Da sad umre pilot aviona u kojem sam, nije bed. Prizemljio bi avion. Ali ovo, nema sanse. Jebena vešmašina. Nema jebene šanse da ja ikad shvatim na kojem principu to funkcionira. Ima te neke brojeve. Čemu služe? Bijelo, šareno, osjetljivo, vuna...ajd u krasan kurac. U avionu imaš visinu, koliko goriva ima, flapsevi, pizdarije. Nije bed. Stisnes tu par gumbica, tam par, izbacis nekaj goriva, velis ekipi da nije greda, da si igrao flight simulator i mad max i time ih smiris. Cime ces smirit eventualnu curu kad ti veli da smrdiš?
Mislim, meni puca kita dal smrdim il ne. Ali sad vec sebi smrdim, a to mi se ne da. Nemam ni prašak. Nemam ni onaj «običan prašak», a kamoli one neke marke koje su u drugom prozorcicu. Tamo su i neke ladicice. Tamo ide i omeksivac. Jedino kaj ja znam o omeksivacu je da sam si jednom s njim oprao kosu jer nije bilo šampona i onda je bila mekana i mirišala po zelenoj jabuci, kako je i bilo nacrtano na bocici. Zakaj ko klinci nismo imali neke vešmašina simulator igrice? Mislim da znam. Kak su vecinom muski igrali igrice, te su ta djecica bila i ciljana publika, ne bi bilo isplativo. Jer ne bi presli ni prvi nivo. I ko bi onda kupio tu igricu? Cak i od pirata. Ja bi prvi poludio. Ono, narihtavaš glavu sat vremena, ucitavas 30 brojeva igricu, prije toga moras ucitat turbo, ako nemaš ketriđ i onda digneš igricu u kojoj ne znas ni pokrenut stroj. A da ne govorim o centrifugi, ispiranju i svim tim tajnim kodovima koje samo naše mame znaju. I poneka djevojka. Dakle, situacija se cini bezizlazna.
Druga stvar na koju bih vam htio skrenut pažnju je jedan poseban glazbenik. Cak bi se usudio reci umjetnik, iako ne volim tu rijec. Ovaj covjek je zaduzio glazbu i opcenito glazbenu umjetnost vise nego sto je ikad znao a vjerojatno i vise nego sto ce iko priznat. Njegovo ime je WESLEY WILLIS. Molit cu, poslusati slijedece pjesme za uvod.
Jesus Christ
My keyboard got damaged
Jello Biafra
Cut the mullet
Feel the power of rock and roll
Tim redom ;)
I procitajte biografiju ovog doista jedinstvenog umjetnika, ne biste li lakse shvatili lik i rad.
Wesley Willis
Post je objavljen 25.06.2004. u 00:33 sati.