Danas mi je pala na pamet (koju, uzgred budi receno, nemam previse) jedna nevjerojatna cinjenica: da su svi muskarci sa kojima se druzim, pazi sad novosti, gejpederi. Povod takve revolucionarne misli je bio telefonski poziv frenda zvanog Glasgow (da izbjegnem prava imena sluzit cu se duhovitim pseudonimima) koji je, da, pogodili ste vec, gejpeder. Ovo sto slijedi je samo vrlo zanimljiv presjek isjecaka predivnih gejpederskih bivsih, sadasnjih i buducih prijateljstava.
Glasgow i ja sezemo od prve godine faksa otprije tisucu i jedne godine. Vezu nas bezbrojne studentsko-seljacke veselice na kojima bi redovito izignorirali sve prisutne i zadivanili jedno sa drugim o svemirskim letjelicama i inim intelektualnim stvarima. Takodjer smo bili razdrmali faks upadajuci s vremena na vrijeme u predavaonice uoci pocetka predavanja, namaskarani, drecajuci se iz petnih zila nesto u stilu 'ZA GEJPEDERSKA JEDNAKA PRAVA - NAPRIJED!'. Mislim da je cak i Marisi prisustvovala jednom takvom revolucionarnom podvigu. Ali sumnjam da se sjeca. Ja, s druge strane, imam slonovsko pamcenje. Glasgow je sad 'ozenjen' za Mr Glasgowa.
Nadalje, na kojem god poslu se nalazila, garantirano ce biti da je barem jedan zaposlenik gejpeder za kojeg se istog trena 'udam'. Recimo, u jednom prijasnjem muzeju Sef mi je bio gejpeder. Sef je inace vrlo zgodan. Nas dvoje bi se redovito prikrpali kakvim kvazi-mondenim otvaranjima hip & trendy izlozbi (on je ekspert za moderni dizajn) te opijali. I sjecam se da je redovito dobijao ogromne bukete cvijeca na posao od nekog tajnog obozavatelja (ne, to nisam bila ja, na zalost). I crvenio se kad bih ga upitala od koga je.
Na trenutnom radnom mjestu isto tako ima jedan kolega gejpeder. Slazemo se, stono bi ovdje rekli, kao house on fire. Stalno izmjenjujemo neke mejlove s receptima, a kad se sretnemo u hodniku, ne pozdravimo se, nego gromoglasno zadreknemo 'Grrrrrrrrrr!' Pece najbolje kolace na svijetu. I zna se napit sa pivom. My kind of man.
Danas su me na poslu maksimalno izzivcirali pa sam se zadnjih pola sata zabavljala stavljajuci dodatne screen savere. Izmedju ostalog, kad ne diram misa vise od 2 minute, pocnu se sepirit (rame uz rame sa Andy Warholom, Tom Waitsom te Nick Caveom) Marisin Cimer i Gruzijac, te Mr & Mr Glasgow. Mislim da sam sad preshishala kolegicu kojoj je screensaver polugoli Jon Bon Jovi. Beat this, sucker! I sad kako da objasnim ovaj prirodni fenomen?
Vec mi je pun kufer izbora, odbojnih faca sto bulje u mene 24-7. Te na dnevniku raznorazne projekcije: tko, gdje, zasto, koji postotak, takticko glasanje, ovo-ono, te dnevna stampa, te raznorazni leci sto mi stizu kroz vrata, George Gallowayov Respect Party bus koji je jucer sharao Kings Crossom... Pa nas ubijaju u pojam sa raznoraznom tehnologijom tipa grafika, virtual projections i tome slicno. Koja teve stanica ce imati bolji prijenos. Boli glava, brate! Hm, a za naslov: nekako mi se cini prigodan za danasnje izbore. Mislim da bi bas bilo OK - da izaberemo drag queen da vodi zemlju. Ziher je ne bi totalno upropastio ko Tonci. Idem glasati kad se vratim s posla. Na mojoj glasackoj kartici pise local elections: representation of the People Acts: county of... electoral division. Frend ima i tu, a ima i parliamentary elections: official poll card: representation of the People Acts... constituency.... Ta glasacka kartica je ujedno i znak identifikacije na izbornom mjestu, posto nema ovdje osobnih iskaznica (jos). Prvi rezultati se ocekuju oko 22.45 po britanskom vremenu. Kako cu funkcionirati na poslu u petak ostaje nepoznanica.
Znam da nam ne ginu obojci kako god da okrenes (ogromne obojcetine dobijemo li kojim cudom Michael Howarda za premijera; nesto malo manji obojci bude li se Tonci odrzao; a Charles nema sanse, na zalost). I nema ovdje predizborne sutnje: borba do zadnjega. Drugim rijecima: kruha, luka, pancete i igara! I daj Boze, gejpedera!
Post je objavljen 05.05.2005. u 10:57 sati.