Za početak moram pripomenuti kako je zbilja krajnje vrijeme da prestanem s onak kratkim postovima.Prosto me sram:) No šalu na starnu,želim kao vama, tako i sebi, pokazati da me inspiracija nije napustila.Bar mislim:)
Pa krenimo…
Iako ne osjećam da se kraj školske godine već opasno bliži- moram priznati da me ovaj tjedan fakat stislo.Sve nešto-učit ću, ma budem, evo samo malo.I onda tako unedogled.Na kraju uvijek završim na netu.I još kao-automatski me izbacuje nakon 2sata korištenja.Ja si mislim-pa to će mi bit dosta, kaj, neću dugo.Stvarno neću.Al nikad ne bude tak.Nakon prva dva sata nerijetko uslijede još dva.A kaj mogu kad ste me tak lijepo zarazili tim bloganjem.Baš sam se, ono full navukla na čitanje nekih ljudi svaki dan.I ne pada mi na pamet odvikavat se, da se razumijemo:). Samo pokušavam reć da fakat uživam u svemu ovome.Čak i onda kad uopće nemam vremena.Ili tek onda:). I ne znam hoćete me skužit,al…Znate ono kad prelistavate komentare koje vam dragi ljudi ostave?E, pa nisam misla da ću tak brzo kopčat i povezivat od koga kaj mogu (i trebam očekivat) i koji su komentari iskreni,stvarno iz dubine duše, a koji su tu tek tako.Ali,eto-jesam.I drago mi je zbog toga.I zbog svih vas.Kakvi god komentari i komentarčići bili-dobrodošli su.Pa,navalite:)
Izgubih nit,al nije bed.
Mda,to htjedoh reći…Današnji dan mi je kaj se škole tiče bio podosta komastičan.Ajde,povijest sam učila još prije pa problema s testom nije bilo.Al za zadaćnicu iz engleskog nisam niš ni pogledala.Da ne spominjem kemiju koju me tako lako mogla danas otvorit.A najviše kaj bi dobila bilo bi dva.Uz puno sreće.Ali…Nekako se sve i više nego povoljno za mene svršilo:). Dobro-kemija malo bolje (jer pitala me nije), a sad engleski…Ma nije ni bitno…Ne sad.
Poanta cijelog posta je da su mi danas sasvim malene stvari tako puno značile.Naravno,počela sam ih primjećivati tek na putu za doma, kad je cijeli rusfaj sa školom bio gotov.Za danas.
I tako ja na putu doma navratim u knjižnicu i nakon dugo vremana posudim nešto za svoju dušu.Al prije toga.Mmm…Muški parfem, u istoj knjižnici,policu do mene.Šta mogu-slaba sam na njih.Mislim,na muške.Parfeme:). I baš kad pomislih kako je to nešto savršeno-na izlasku iz parka ugledam maslačak.A nisam još ni jednog puhnula ove godine.I tak mi je to bilo slatko!:) A onda,još dalje na putu-puno malih vrijednih mraveka.Ludnica!E,ljudi moji,to se zove savršeno.Ne pitajte ništa.Samo se veselite sa mnom tom tako divnom i neobičnom našem svijetu.
Sad odoh. Milsim-učit:)
Puse svima….
*napomena: Upravo sam se čula sa svojom Ljubavi i sad se tako jebeno dobro osjećam:)))
Post je objavljen 04.05.2005. u 22:28 sati.