reuma, dakle, koja je izostala jucer, danas nije izostala.
probudila sam se kasno jer mi je sunce tuklo u jastuk kroz poluzatvorene rolete (jebote, koji opis, ha?). spremala sam kavu polusvjesna boli u lijevom laktu. nakon kave i par cigareta (*biljezim:promijeniti lifestyle*) postala sam ne samo svjesna te boli, nego svjesna i one u lijevom koljenu (*biljezim: raspitati se je li 'bol' muskog ili zenskog roda*). onda je pocelo grmjeti negdje u daljini pa sam popila cudotvornu tabletu od koje je prestalo boljeti. ali nije prestalo grmjeti.
prijatelj mi se javio dok sam imala instrukcije. ne, u biti, on je zvao ali se ja nisam stigla javiti. pa sam ga nazvala nakon instrukcija. kaze da dodjem van i donesem za pljugu da on ne mora doma ici. a on je deset minuta od doma. (a ja sam pola sata od njega!!!) pa mu kazem ja da sam gladna i da si moram spremiti jelo i da se moram tusirati...
on: ma kaj se moras tusirat sad?
ja: moram. smrdim.
on: ma daj, imas dezic.. sam' dodji.
ja: joj, kaj ja znam [a ide mi se]... ajd ti se javim kad pojedem i vidim hocu li uopce stici na bus
on:ajd dodji. bok.
pravila sam 'torteline s dalmatinskim prsutom' od jedne nase firme..bla.. koji su kemijetina. onak' bas da se cuje instant. i umak od rajcice i cesnjaka. s brdo zacina. i bilo mi je fino.. :)
kad sam skuzila da cu stici, istusirala sam se na brzaka, obukla.. i kad sam bila spremna za izaci iz kuce, pocela je padati kisa. a kisa znaci da nemam kaj ici van jer se po kisi ne brije. vjerujte, osjecala sam se poprilicno glupo. kao da je netko namjerno poslozio to tak samo da ja ne izadjem van (ne, nisam shizofrenicna ili koja je to vec bolest). pa sam ga nazvala i rekla da nema smisla da sam dolazim.. on je rekao da je u stanu kod nekog frenda.. bla..
on: cujemo se onda
ja: aha. pusa *tuzan izdah*
on: pusa
ja: *smijem se*
on: *smije se*
skinula sam se u ono kaj ja zovem pidjama, al joj fakat ne slici, i izasla na balkon popusiti cigaretu. (*u biti sam popusila mali joint i sad serem ovdje malo*) pusim ja tako na balkonu, pusim.. kad ono nakon cca cetiri minute (izracunato po formuli nekoj u mojoj glavi – ono da cigareta gori nekih sedam minuta i onda ja izracunam koliko dugo gori i koliko je vremena proslo od kad sam zapalila tu cigaretu.. hm, ovog trena mi nije jasno jesam li ja to upravo rekla da mjerim vrijeme dok pusim *mrstim se*).. dakle, nakon te neke cetiri minute, ja skuzim da vani uopce ne pada kisa, a ja sam sad fulala taj bus, a sljedeci ide tek za sat vremena.. *a jebemu*. a za sat vremena mi se ne ide vise. a, evo, i pol sata je bas proslo od tada, a meni je skroz ok. bas mi je fino, rekla bih najpreciznije moguce.
prije nikad nisam voljela pusiti sama (tu mislim na dzoint). danas mi je tako najbolje. :)
...........................
kisa je prestala dok sam pusila na balkonu.
grmi jos uvijek.
kosti ne bole. :)
Post je objavljen 04.05.2005. u 22:00 sati.