
eto djeco, polako nam navire ljeto iza ugla, smjeshechi se iskreno kao da nas nije vidjelo cijelu godinu. danas sam mu rekao neka udje, na sto je ono sramezljivo ushlo u moje male dvore nadomak prvog rotora ikad izgradjenog u cakovcu. kishe lagano jenjavaju, a djechiji smijeh opet nas obasipa dok zadnji dani skole prolaze. ah, ljepote li te bajne koja svake godine dolazi kao radosna vijest. nisam bio spreman na ovo zarko sunce, stoga sam otishao do daleke nam zemlje snova, kako bi upoznao nikog drugog doli eskime. preshavshi atlantik, naishao sam na prekrasna prostranstva gdje zhive ovi veseli ljudi koji ljubit se znaju sa nosichima svojim. posto uvijek nosim beretku svoju
( citaj fotoaparat ), uslikao sam pregrst njihovih iglua sto mirno stoje kao vojnici naseg druga tita. bili su jako prijazni. chak su i ribu ulovili za mene. bile su to girice koje mlatile su repovima svojim, opiruchi se tako prozdrljivim ustima mojim. hladnocha mi je zalazila u kosti kao vlaga. kazali su mi kako valja uroniti noge u snijeg prije spavanja kako bi mi se ugrijalo kompletno tijelo. poslushao sam ih i gle chuda, dobio sam gripu. moji novi prijatelji brizno su me njegovali, dajuchi mi zlichice neznam chega. kad sam ozdravio, odluchio sam krenuti kuchi jer kod kuche je najljepshe. sada mi naviru sjechanja na male eskime koji smrde po ribi,dok slasno jedem ledov HAMTARO sladoled. danas chu lechi uz medu svojeg i njezno mu sapnuti :
" MEDO, JEBESH ZIMU. DJEVOJKE U LJETNIM HALJINAMA VOLIM... "
p.s.: uskoro slijede nove priche malog davora po proputovanjima svijetom....
Post je objavljen 04.05.2005. u 17:35 sati.