Primijetih da sam u zadnje vrijeme pisao samo o nekim teškim temama, a i onaj dizajn bloga mi je blago rečeno dopizdio, pa sam danas kopa po postavkama i stavio ovaj narančasti. Kad mi se bude dalo, možda ga i malo dotjeram. Enivej, stiglo je proljeće (koje će trajat par dana pa će onda krenut odmah ljeto) i treba malo svježine, nečeg novog, a i malo pozitivnih misli.
Idem sutra na službeni put u sjevernodalmatinsku metropolu Zadar
Od prošlog lita mi se taj grad nekako svidija, pa eto, drago mi je da opet iden. Ostatak vikenda ću provest doma, malo južnije. Mom šefu opet zahvala za izrazitu fleksibilnost, da ga nema, tribalo bi ga izmislit.
Kad se vratim, onda idem tjedan dana u Španjolsku, Madrid i Zaragoza. Opet zahvala Šefu šta je iskrca popriličnu sumu novca da se mali školuje 
I tako... Mislin se ja kako nama u ovoj Hrvatskoj, unatoč svemu i nije toliko loše. Kad je lipo vrime, odmah je i život svjetliji. Naravno da su terase kafića pune, ko je vidija radit na ovakvo vrime? Po novinama i televiziji nas zabavljaju političari sa svojim pizdarijama, pišu blogove
sad su svi dobri i pošteni, pa onda red Gotovine, red štrajkova, red novih reality show-ova (ajme, šta će bit pompe oko tog Survivora)... Eto, na sve se može gledat i pozitivno, neka nama ovog našeg cirkusa od države. Ponekad mi se čini da smo svi ka neka extra-munjena familija (ili šta bi ona u iritantnom spotu HT-a rekla "fameja") u kojoj se uvik nešto zabavno događa. Ali nema Ćaće da nas utira u red, ostala dica sama i rade nered
Zadnji koji je mislio da nas može držat pod kontrolom je umro na današnji dan prije 25 godina. Mi smo mu rekli, dapače, kleli se, da nećemo skrenut s njegova puta. Bogme, skrenili mi i to dobro. Toliko smo skrenili da više ni ne znamo di idemo. Ali barem nam je zabavno na putu. 

Post je objavljen 04.05.2005. u 13:43 sati.