Ovo je, zapravo pokusni tekst, budući da treba Dariju kako bi ova stranica napokon bila završena. Pa budući da je pokus, pokazat ću na primjeru Samobora kako sam zamislio ovaj svoj put.
Dakle, krećem prema Samoboru, drugi sam dan u Zaprešiću, a treći u Jakovlju gdje se nadam okupiti negdašnje društvo iz Bijafre. Biafra je slikarski i kiparski pokret koji je svojedobno plijenio pažnju ljubitelja likovnih umjetnosti.
U Zaprešiću se nadam susretu sa Srećkom Bogdanom ovogodišnjim hit-trenerom nogometne momčadi Inker. Sa Čečijem sam, kako zovemo Bogdana, odavno prijatelj. Evo jedne nogometne anegdote vezane za tog nekad legendarnog Dinamova nogometaša, a sada Interova trenera.
Dakle, dogovorismo se, Histrioni i varaždinski glumci da odigramo u Varaždinu predstavu (Hamlet u Mrduši Donjoj) u tamošnjem kazalištu, a da poslije podne, dakle prije predstave, odigramo s njima nogometnu tekmu. I jedni i drugi imali smo se pravo pojačati pravim nogometašima. Mi smo sa sobom poveli Čečija Bogdana, Mlinarića, Cvjetkovića-Tarzana i Lulića. Utakmica je bila zakazana, kao i predstava, u ponedjeljak jedne davne godine, zaboravio sam koje.
Međutim, u nedjelju je Dinamo igrao u Sarajevu. Utakmica u Sarajevu bila je prilično oštra. U jednom je trenutku Lulić uklizao u noge protivnika i ostao ležati na terenu. Odmah je skočila Dinamova medicinska ekipa. Ali, oni još nisu ni ušli u teren, kad se Lulić pridigao i nastavio igrati. Što je bilo?
Kad je Lule ostao ležati na travi Koševa, Čeči je dotrčao do njega i izgalamio se: "Što ti je, budalo?! Zar ti nisam rekao da se moramo čuvati, jer sutra igramo važniju tekmu u Varaždinu!"
Naravno, Lulić se digao, a sutradan smo odigrali sjajnu utakmicu u Varaždinu, a baš je Lule briljirao.
Navečer smo odigrali predstavu. I to je jedna od pedeset predstava koje sam odigrao zamjenjujući Ivicu Zadra u Mrduši. U onom prekrasnom kazalištu, moram to reći, noge su mi se odsjekle od treme, tim više što su mi prve dvije žene bile Varaždinke. A baš sam tada slučajno bio slobodan, pa sam više pažnje posvetio ljepuškastim gledateljicama nego predstavi.
E, sad - Samobor. Nije meni važno samo doći do Samobora, nego, recimo, proći i kroz sva naselja koji čine taj ubavi gradić. A to znači obići, vidjeti, snimiti i upoznati stanovnike ovih naselja: Beder, Bodovica, Braslovje, Bratelji, Bregana, Breozovac Žumberački, Budinjak, Bukovje, Bukovje Podvrško, Celine Samoborske, Cerje Samoborsko, Cerovica, Celine, Dolec Podokićki, Domaslovec, Draganje Selo, Drežnik Podokićki, Dubrava Samoborska, Falašćak, Farkaševec Samoborski, Galgovo, Golubići, Gornja Vas, Gradna, Grdanjci, Gregurić Breg, Hrastiba Samoborska, Jarušje, Javorek, Kladje, Klake, Klokočevec Samoborski, Konšćica, Kostanjevec Podvrški, Kotari, Lug Samoborski, Mala Jazbina, Mala Rakovica, Mali Lipovec Manja Vas, Medsave, Molvice, Noršić Selo, Novo Selo Žumberačko, Osunja, Otruševec, Pavučnjak, Petkov Breg, Podgrađe Podokićko, Podvrh, Poklek, Prekrižje Plešivičko, Rakov Potok, Rude, sam Samobor, Samoborski Otok, Savršćak, Selce Žumberačko, Sječevac, Slani Dol, Slapnica, Slavagora, Smerovišće Stojdraga, Sveti Martin pod Okićem, Šimraki, Šipački Breg, Tisovac Žumberački, Velika Jazbina, Velika Rakovica, Veliki Lipovec, Višnjevec Podvrški, Vratnik Samoborski, Vrbovec Samoborski i Vrhovčak.
Naravno, prvog dana neću proći kroz sva mjesta, jer ću ona s južne strane Samobora posjetiti pri povratku u Zagreb.
Eto, to bi bilo to. Kao tekst testa.
Post je objavljen 04.05.2005. u 08:07 sati.