jedan mali isječak iz Vodiča kroz galaksiju za autostopere o političarima. Govori o jednoj dalekoj drevnoj demokraciji u kojoj postoje vodozemci i ljudi.
...Na tom svijetu ljudi su ljudi. Vođe su vodozemci. Ljudi mrze vodozemce, a vodozemci vladaju ljudima.
"Neobično", kaza Artur, "učinilo mi se da si spomenuo demokraciju."
"Jesam", reče Ford. "I jest demokracija."
"Zašto se", upita Artur, nadajući se da neće zazvučati monumentalno glupavim, "onda ljudi ne otarase tih vodozemaca?"
"To im nikada nije palo na um", odvrati Ford. "Svi su imali pravo glasa, pa su bili prilično uvjereni da je vlada koju su izglasovali više ili manje približna vladi koju i žele."
"Hoćeš reći da su glasovali za vodozemce?"
"O, da", reče Ford uz slijeganje ramenima. "Naravski."
"Ali", reče Artur, opet ispaljujući isto veliko pitanje, "zašto?"
"Zato što da nisu glasovali za svog vodozemca", objasni Ford, "na to bi mjesto mogao doći neki pogrešni vodozemac."...
Političari su ljudi opčinjeni vlašću koji pokušavaju opčiniti ljude ideologijom. Sama ideologija je sporedna. Ideologija koju će odabrati je poput tržišne niše. Važno je samo da postoji dostatni segment glasačkog tijela koji traži određenu ideologiju kao opciju. Samo slaganje političara sa opcijom koju predstavljaju je također sporedno. Onim najsposobnijim političarima stranačka ideologija je samo proizvod koji se može ili ne može dobro prodati na tržištu. Beznačajna stvar kada je cilj nešto tako primamljivo poput državne/županijske/gradske/općinske kase.
Meni su svi političari koji su pokrenili blog do danas zbog ovog ili onog razloga osobno simpatični. Čak imaju i zgodne ideje barem na papiru. Ono što im ja zamjeram je da su do sada ignorirali svaki razgovor sa svojim biračima koji im je omogućavao blog, forum odnosno internet kao medij općenito. Sada pred izbore odjednom imaju ogromnu želju komunicirati. Jako dirljivo od njih.
Razumijem da blog nije mogao biti zaobiđen kao novi medij, ali i političari moraju shvatiti prirodu medija koji koriste oni i njihovi PR savjetnici. Otvaranje bloga ima poruku "želim razgovarati sa vama, želim vam nešto reći, želim čuti što imate reći", ali njihovo ponašanje na blogu ne šalje tu poruku. Na blogu Vesne Pusić brisani su komentari i cijeli tuđi blogovi. To ne stvara ozračje razgovora, a takve stvari se na blogu ne mogu skriti.
Zato posjetite http://borismiksic.blog.hr gdje se jedan kolega po zafrkanciji uhvatio malo igrati i preživjeti čak nekoliko dana. Tamo ćete naći i komentar zafrkantskog bloga Milana Bandića koji je pobrisan nekoliko sati nakon otvaranja iako na njemu nije bilo ništa niti najmanje uvredljivog za Vesnu Pusić ili Milana Bandića. Ukoliko političari-blogeri nisu spremni podnijeti malo ironije i cinizma kako onda mogu biti spremni za ozbiljnije izazove? Ako blog kao medij ne može podnijeti isto onda nije vrijedan vremena niti truda za pisanje na njemu.
Od političkih blogova čini se da jedino gospođa Tatjana Holjevac posjeduje dublje razumijevanje interneta kao medija. Budući da u trku ulazi sa pozicije autsidera sasvim je razumljivo da koristi ovako jeftin medij za predstavljanje svog programa. Osim toga prva se i pojavila na blogu i sjajno komunicira sa blogerima. Za nju sam gotovo sasvim siguran da sama piše blog. Ukoliko griješim barem je našla dobru PR agenciju u kojoj su shvatili da posao dobro mogu obaviti samo ukoliko su nevidljivi.
Što se mene tiče bilo bi najbolje napraviti izbore svake godine jer je očito da se jedino onda počinju raditi neke konstruktivne stvari u državi. Osim toga to bi bio sjajan motor za novu ekonomiju. Zamislite koliko novca kampanje ubace u ruke malih i srednjih poduzeća za PR, oglašavanje, na radijske stanice, novine i sl. Budući da se sve više ekonomije vrti oko tih marketinških djelatnosti to bi možda podiglo cijelu ekonomiju na noge. Pravi recept za gospodarsko čudo. Kada bi se stranke financijski malo ispuhale u takvom ritmu kampanja u medijima bi konačno ostali samo političari koje ljudi žele slušati, a ne one koje moraju jer imaju prevelike marketinške budžete. Uostalom možda bi političari i stekli radnu naviku od takvog ritma. Koja bi to sjajna država bila.
Post je objavljen 04.05.2005. u 01:06 sati.