Aldous Huxley. 'Chrome Yellow' je bio njegov prvi roman. Psihološki prikaz raznih karaktera i njihovih manifestacija u predivnom okruženju ladanjskog imanja Crome.
'Kontrapunkt' ima sličan sadržaj, različiti psihološki profili u dekadentnim krugovima visokog londonskog društva, racionalni i detaljni uvid u više manje pogubljene životne priče krajnje različitih karaktera. 'Slijep u Gazi' je sličan 'Kontrapunktu'. Huxley je uvijek racionalan i kritički kirurški precizno pronalazi skrivene psihološke motive u naoko normalnim ili ekscentričnim ili cinično-autodestruktivnim ponašanjima svojih junaka.
Život je za Huxleya individualan fenomen, a emocionalna konfuzija, besmisao i lažni ideali prirodni kontekst za njegovo tragi-komično odvijanje. 'Vrli novi svijet' je uz Orwellovu '1984' i 'Mi' od Jevgenija Zemjatina, vjerojatno najpoznatija antiutopija.
U 'The Devils of Loudun', povjesnom eseju o župniku Urbainu Grandieru, Huxley opisuje povijesne i lokalne okolnosti koje su dovele do toga da se Grandier proglasi sotoninim podanikom putem kojeg je Nečastivi opsjeo popriličan broj časnih sestara pa je nesretnog Grandiera inkvizicija osudila na smrt uz prethodno detaljno mrcvarenje (npr. uzdužno lomljenje dugih kostiju) i konačno spaljivanje. Grandier je vjerojatno tu i tamo nešto pojebao, što i nije strašno, ali se zamjerio kardinalu Richelieu. A to je bilo strašno.
'Doors of Perception' je esej o liserginskoj kiselini i meskalinu i Huxleyevim eksperimentima i zapažanjima o svojim doživljajima na njima. Dietilamid liserginske kiseline je poznatiji kao LSD. Jim Morrison je nazvao svoju grupu prema tom eseju.
'Otok' je zadnji Huxleyev roman. Englez-brodolomac slučajno završava na otoku Pala na kojem je društveno uređenje jedinstveno na svijetu, mala krpica specifično organizirane, harmonične ljudske zajednice. U jednostavnom budističkom društvu prihvaćeni su neki elementi zapadne tradicije. Sve izgleda savršeno. Ptice (gavrani) sa drveća stalno ponavlaju: 'Pažnja!', 'Pažnja!' i ' Ovdje i sada, momci... ovdje i sada, momci.' Važan element društvenog života je 'mokša' (što na sanskritu znači: oslobođenje ili odriješenje), halucinogeno sredstvo slično LSD-u. Utopija, u Huxleyevoj interpretaciji.
Huxley nije bio budala, njegov razvoj od skeptičnog i lagano ciničnog racionaliste do osobe koja svijet počinje doživljavati na spiritualan način je više nego vidljiv u njegovim djelima. Bio je skoro slijep i vlastitom je snagom volje, uz psihički vrlo zahtijevne vježbe, sačuvao svoj vid. Njegov život označuje principijelno dosljedna i postupna promjena.
Albert Hofmann, koji je slučajno otkrio psihoaktivno djelovanje Lysergid Saure Dietilamida (LSD-a) tako što se pri eksperimentiranju polio po ruci i visoko koncentrirani LSD mu je ušao u organizam preko kože pa je prvi na svijetu doživio LSD 'trip', u svojoj knjizi 'LSD – My Problem Child', opisuje svoje oduševljenje kad ga je Huxley pozvao na ručak u kolovozu 1961 godine. Hofmann razmjenjuje svoja iskustva sa LSD-em sa iskustvima Huxleya i njegove žene Laure. Huxley smatra da su laboratorijska ispitivanja djelovanja LSD-a potpuno promašena jer nema mogućnosti da osoba pod utjecaje LSD-a (kojeg Huxley nije smatrao drogom u klasičnom smislu) dođe u situaciju da promjene percepcije svijeta oko sebe i unutrašnjeg svijeta u sebi doživi u potpunosti kao što bi to doživio u prirodi. Huxley predlaže ženi od dr. Hofmanna da uzme LSD u svom rodnom mjestu, na zelenim alpskim obroncima i da pogleda u runolist da bi vidjela čudo Stvorenja.
22. studenog 1963. godine, na dan ubojstva J.F.Kennedyja, Aldous Huxley umire nakon duge borbe sa rakom grla. Doktori su Huxleyevu ženu Lauru pripremali na vrlo teško umiranje njenog supruga, koje bi pratile jake konvulzije i napadi gušenja, od kojeg bi Huxley na koncu i umro. Ujutro, tog dana, kad Aldous Huxley više nije imao snage govoriti, napisao je supruzi na komad papira:' LSD – try it – intramuscular – 100 mmg.' Laura Huxley je usprkos protivljenju prisutnih liječnika ispunila suprugovu posljednju želju te mu je svojom rukom dala 'moksha medicine' i Huxley je smireno i bez fizičkih manifestacija boli preminuo.
LSD je ilegalna droga, izaziva vizualne, slušne i taktilne halucinacije. Izaziva promjene svijesti koje su, klinički gledano, identične onima kod shizofrenije. Osoba pod utjecajem
LSD-a često gubi dodir sa stvarnošću i tako se dovodi u potencijalno vrlo opasne situacije. Ono što je u normalnim okolnostima potisnuto u podsvijest pod utjecajem LSD-a izbija u svijesno i može izazvati psihotične epizode. Mali okidač u vidu slučajem izazvane emocije straha pod utjecajem LSD-a može preći u nekontrolirani napad panike.
Osobe koji su latentni psihotičari (svi koji u bližoj rodbini imaju nekog oboljelog od bilo kojeg oblika psihoze), mogu pod utjecajem LSD-a postati stalni i patološki slučajevi psihoza, LSD može biti 'trigger' koji će ih gurnuti u ludilo, iako bi cijeli život proveli kao normalni ljudi da nisu probali LSD.
LSD nije marihuana, alkohol, ecstasy ili speed, vrlo ga je teško kontrolirati. LSD je najaktivnija psihoaktivna supstanca, količina od 50 tisućitih dijelova miligrama (količina nevidljiva prostim okom) izaziva ogromne psihološke promjene, za koje nema ni trunka oslonca u iskustvima iz normalnog života, LSD je potpuno drugačiji od bilo čega ikada doživljenog.
Ako mislite uzimati LSD, učinite to u okruženju u kojem ne prijete opasnosti od fizičkog ozljeđivanja, učinite to sa ljudima koji su vam prijatelji i stvarno im vjerujete. Ako neko od ljudi koji su sa vama uzeli LSD dobije napade straha ili panike, pokušajte ga smiriti i nipošto ga ne ostavljajte samog. Nemojte sami uzimati LSD. Nemojte ga nipošto kombinirati sa alkoholom. Doza za brisanje paničnog napada na LSD-u je 30 mg Apaurina, jednokratno, uz mirovanje na jednom mjestu i čekanje da se osoba sa paničnim napadom smiri. U slučaju psihotičnog napada (osoba se ne može kontrolirati i nema dodira sa stvarnošću), jedino rješenje je odvesti tu osobu na Hitnu pomoć, gdje će joj dati neki od lijekova za shizofrenicare. Ostaviti takvu osobu samu, ravno je ubojstvu.
DOBRO razmislite isplati li se jedno takvo iskustvo, jer kad prođe, u sjećanju će vam ostati nešto kao malo duži i više-manje zanimljivi san. Ništa više.
Huxleyev 'Otok' je utopija, nema nikakve veze sa našim svijetom. U našem svijetu 'moksha' je alkohol, prehrambeni proizvod u vidu piva i vina, koji tijekom jednog vikenda ubije dovoljno ljudi da bude više nego jasno kakav je ovaj 'Divni novi svijet'.
A volite ga... alkohol... he he he... nemojte se sramiti... skoro svi volimo kemijski inducirane manipulacije raspoloženjima... alkohol je sasvim slučajno najagresivnija opcija. Nazdravlje!!!
Post je objavljen 04.05.2005. u 00:36 sati.