opet sam tu.. kovac slusa merlina, pa dobro dosao i meni naslov posta..
nije se nista posebno dogodilo, ali postoje dani kad jednostavno MORAS pisati.. i stvarno ne znam sta mi je, malcice sam zbunjena, ali samo malcice.. bolje bi mi bilo da sad recimo spavam gore u sobi i slusam muziku i citam neku poezijicu laganu i razmisljam o potencijalno svijetloj buducnosti.. jerbo stvarno nemam vremena za takve tisine trenutno..
poslije vecere sam bila vanka kratko, M i ja srele u parku Bujeta i Zoleta i ismijali smo se ko budale.. jedva sam pojela onu buhtlu! :) eh, ponekad stvarno mislim da ce mi falit ovi klipani iz generacije.. :zamisljeno bleji u monitor:
i M-ica mi je prilicno sjetna.. mislim da ce djelovati na nju ovaj nas proces odlazenja.. stvarno smo puno toga prosle zajedno, i lijepih i manje lijepih trenutaka, razocaranja je uvijek bilo, ali nekako - nas dvije smo kontinuirano imale poseban odnos, uvijek smo znale da se mozemo napricati, izjadati jedna drugoj, pruziti podrsku; na koncu - pomoci jedna drugoj.. ona kurvica nina je imala tu misiju da poveze nas dvije i da dobijem stvarno dobru frendicu..
i tako.. previse je emocija, zeljna sam nekakve zabave, a nema je.. zivim za poruke odredjenih ljudi, za igranje bilijara s frendicama, za sunce na ramenima, za sladoled, za zagreb i sve te sitnice..
i volim taj novi stav koji sam zauzela - biti vesela i luda, zaboraviti na prepreke i strahove koji se uvijek skrivaju tu negdje (u covjekovoj je to prirodi!), samo zivjeti i uzivati u trenutku! jer sve prolazi, pa zasto gubiti vrijeme na uznemiravanje! sve se na kraju uvijek sredi!
:)
Post je objavljen 03.05.2005. u 21:13 sati.