Tako sam sretna! Ne mogu vam to opisati. U školi je bilo super, ništa se nije važno dogodilo ali bilo je dobro. Kada sam došla doma mama me dočekala s radosnom vješću. Moj pa skoro najbolji bratić vratio se doma,bio je u bolnici točno 9 mjeseci, boluje od leukemije. Danas je završio s liječenjem. Tako sam sretna. Svaku subotu ujutro provodila sam kod njega u bolnici. Bilo mi je jako teško gledati ga pribijenog za krevet, uz onaj odvratni aparat. Bilo je jako teških dana, proplakala sam noći i noći zbog njega. Nikada se nisam toliko molila Bogu kao ovh 9 mjeseci. Samo da on ozdravi i vrati se doma. Bit će mi malo neobično jer sam svaku subotu ujutro provodila kod njega u bolnici, ali sada s njim mogu biti cijeli dan. i na tome Bogu hvala. Jedva sam čekala ovaj dan, zadnjih mjesec dana dolazila sam iz škole puna nade da će mi mama svaki tren reći da je gotov s liječenjem i da se vratio doma.
Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam ga prvi put vidjela tokom liječenja. Sjećam se svakog momenta, sata, sekunde. Bili smo popodnevna smjena, došla sam doma sva u bedu umorana i iscrpljena. Mama mi je rekla da me netko čeka u sobi. Bilo mi je čudno, tko će me čekati u devet sati na večer. Ušla sam u sobu, i vidjela bratića, bacila sam mu se isti čas u zagrljaj, suze su mi od sreće počele teći. Taj trenutak bit će zabilježen u mom srcu do kraja života. Nemogu vam opisati svoju sreću, malo prije sam razgovarala s mamom i odlučila mu napraviti veliku feštu dobrodošlice. Uskoro mu je ročkas tak da se sve poklopilo! SUPER!!!! Bože od srca ti hvala!
Post je objavljen 03.05.2005. u 21:23 sati.