ne volim ovakvo vrijeme...sparno i vruče...kad se užari asfalt Zagreba i počne peč, a s mene se sve cijedi. Imam feeling da mi mozak kipi i polako počinje pariti.
Urnebesno sam živčana...nisam se pošteno već danima naspavala što mi se može i pročitat na licu. Osječam se šuplje, no nemojte misliti da nisam sretna...jer jesam.
Kad gledam Petru vidim koliko je ona happy, koliko sjaji...koliko se zaljubljuje makar to ne želi priznat. Ima ONO NEŠTO u sebi i sva je među oblacima....zbog nje sam još 100 puta sretnija jer je konačno našla mir koji treba.
Post je objavljen 03.05.2005. u 16:39 sati.