Tijekom zaokupljenošću svojim problemima nisam ni shvaćala kako sam ga zapostavila. Nisam vidjela. A on je čekao... Nazovem ga ponekad kad mi je loše, zatražim savjet. Uvijek me sasluša, tu je uz mene. I ja ga zapostavljam. I ne vidim. A on i dalje čeka... I pozove me na kavu a ja odbijam zbog zaluđenosti i svojih problema, i opet ne vidim a on strpljivo čeka... I napokon progledam. I vidim predivno stvorenje pred sobom, i pitam se gdje sam do sad bila i zašto nisam vidjela? A on je vidio, i strpljivo čekao...
Post je objavljen 03.05.2005. u 16:14 sati.