HVALA PLACEBO
Danas uradim što i inače, dodjem do bloga i prošvrljam do leba, placeba, big mamme, itd i pronadjem pohvalu za svoj blog! Šta da vam kažem, to je super iskustvo. To mi se prvi put dešava.... Kao ono kad skineš junf samo bezbolno.
Dobro, bilo je komentara i ovdje, samo to nije to. Ovo je PR razumijete, ovo je marketinški uspjeh. Biti na jednoj tako dobroj stranici, nekoga koga čitaju. Još jedared, fala placebo, dabogda se ti nama udala. Ili bar savladala fobiju od kuhanja, za početak.
A ja nastavljam....
Priča moja kolegica, ona živi na selu, znate. Moji su davno pobjegli u grad, generacijama prije nestali iz tog sela. I ja sam uvijek mislila da je stan ONO, mislim, centralno grijanje, skockaš ga na brzinu, trgovine nadohvat ruke, škole, sve... a ona priča:
Obožavam kasno proljeće i okopavanje kukuruza. Na selu obučeš cicanu haljinu sa razrezima sa strane i šivanu kao vreća. Samo porubljena gore i provučen girtl pa onako vezan na svakom ramenu. Znate te haljine, dušu dale za okopavanje kukuruza. Em dobiješ krasnu boju, kao da si imao kupaći, onaj jednodjelni a i noge pocrne ako rubove haljine sa strane zakačiš za gaće. Al još bolje je nemati ništa ispod te haljine a nagnut si oko kukuruza, vjetrić ti lagano pirka ispod te haljine, svugdje se zavuče i rashladi ono što sunce ugrije....... Pa onda oni koji su ti blizu, komšija u svojoj njivi, vrag mu garant ne da mira pa se pita dal imaš nešto ispod toga, znoj curi niz tijela i svakojake misli vrludaju oboma. Sunce, vrućina, nigdje nikog u blizini.... pa kako da ne pomisliš na svašta nešto!!!!!!!! Nisu ni moji slavonci ludi pa ostavljali uvijek i poneko drvo u njivama. A tek bagremici? Sunce ti u pomoć ide, vrelina ne da dobro vidjeti, ravnica moja ravna, ravna i kukuruz nizak a ti iz 'ladovine 'ladno skužiš ako neko ide.....
Selo je zakon, veli ona. U gradu ti i kroz prozor spavaće vire........
Post je objavljen 24.06.2004. u 15:40 sati.