27. turnir go-sekcije O.Š. 'J. Habdelića' - Velika Gorica - 02. 05. 2005.
Okrenula Zemlja ovu stranu spram Sunca. Ustvari i nije, već je jednakog nagiba došla na drugu stranu puta oko Sumca, pa nam se samo čini da se nagnula. Puno stvari nam se samo čini u životu. Kada bolje pogledamo, toliko je toga što nam se samo čini, da u nekih i sumnja se rađa u sve ovo. Nekima se tako dugo činilo da je Zemlja ravna ploča, a samo heretici su pokušali pomišljati drugačije. Proljećem nadolazi veća energija. Život se već probudio. Mladost je vrlo živa, a u nas starijih neki se zamor polako uvlaći. Viđam kako u mladih često želja za užitkom gazi neke vrijednosti života. Neviđenjem dobra, u odnosu spram života, hrle kraćim putevima gazeći vrijednosti na kojima se zasniva zajedničko dobro. Vidjeli su to i u starijih.
Upoznao sam još u mladosti igru, kojom sam uspio vidjeti puno toga u životu na jedan drugačiji način. Prolazile godine i puno toga vidjeh. I kako ja nađoh ljepotu ove igre, zahvaljujući onima koji je sačuvaše i pružiše i meni, odlučio sam prenositi je dalje mladima. I tako uđoh u škole moga grada. Tu sam našao razigranu mladost. Tu sam našao tisuće raznih svijetonazora. Tu sam našao tisuće želja. Tu sam našao radost i nezadovoljstva. Tu sam našao svijetove pune energije.
Dolazeći u Habdu prođoh pored mjesta gdje jučer bijah vidio saobračajku u kojoj se prekinuo život dva mlada čovjeka. Bio je tu i motor što velika zadovoljstva pruža. Nesvejsnim mladima, odgovornost za pružena zadovoljstva, je često strana. Opomena u tom slučaju je bila vrlo jasna. Ugasila se dva mlada života. Razmišljam i pitam se, zar iskustva na kojima učimo, baš moraju biti odrađena? Kako shvatiti, da smo centar svijeta samo u svojim mislima? Kako shvatiti, da je dobrota u poštivanju onoga po ćemu jesmo kroz djela Njegova? Kako shvatiti, da je pobjeda često poraz nekome? Kako shvatiti, da su prave pobjede nas samim sobom? Kako shvatiti, da je ljepota u zajedništvu onoga po ćemu jesmo?
I bio sam dva školska sata u Habdi sa škvadrom mladih uz igru goa na ploči 13x13. Danas su svi igrali na prostor. Stekli su već dovoljno vještine za takovu igru. Igrali su handicap po razlici u kategorijama podjeljenoj sa 3.
Pogledajmo konačni redoslijed.
1. Matej Zakanj 10. kyu, 5 bodova i sos 10,0 2. Antonio Pavlović 22. kyu, 3 boda i sos 16,5 3. Josip Štajdohar 25. kyu, 3 boda i sos 14,0 4. Robert Mišković 5. interna kategorija, 3 boda i sos 12,0 5. Tin Gregurek 6. interna kategorija, 3 boda i sos 11,0 6. Jan Gregurek 5. interna kategorija, 2 boda i sos 13,0 7. Adrian Abramović 6. interna kategorija, 2 boda i sos 9,5 8. Marcela Kovačić 24. kyu, 2 boda i sos 5,0 9. Stjepan Pavlović 25. kyu, 1 bod i sos 15,0 10. Nino Horvat 4. interna kategorija, 1 bod i sos 5,0 11. Hana Lović 25. kyu, 1 bod i sos 2,0
Novih kategorija ovaj puta nema.
Matej je i danas, i pored davanja prednosnih kamenova, odnio uvjerljivu pobjedu nadjačavanjem svih svojih protivnika.
Nakon prva dva kola je vodila i Marcela. Iznenadila je pobjedom protiv Antonia. Morala je otići na forklor nakon drugog kola. Osim Mateja i Marcele Antonio je pobjedio sve ostale protivnike i bio drugi, zahvaljujući boljim sos-bodovima od Josipa, Roberta i Tina.
Josip je bio treći. On dosta ozbiljno pristupa igri i mogao bi biti solidan go-igrač. Predložio sam mu dolaske na vikend-turnire subotama, kao i odlazak na Otvoreno prvenstvo Hrvatske, kao i u Budimpeštu. Njemu bi to sigurno utjecalo na porast kvalitete igre.
S Robertom sam vodio mali verbalni rat. Voli zaroljavati kamenčiće i kada to nije potrebno. Objašnjavao sam mu puno puta, da mu njegov kamenčić u prostoru smanjuje prostor, te da nežive protivničke kamenčiće vadi na kraju kod brojanja. Kaže da razumije, a potom opet zarobljava. On voli zarobiti kamenčiće, pa makar i gubio poene, pa i partije. Naprosto me ne želi poslušati ili pak ne razumije, a kaže da razumije. Nije to ta igra Robi, koju vas ja učim. Ti igraš nešto drugo.
Prema kraju rada učenici se razigraše po razredu. Ima nekih što vole trčati po razredu, pa se gađati kamenčićima. Lijepo im je to, i nije im važno što ja nastojim učiti ih neku igru s kamenčićima na ploči. Vide oni 'bolju upotrebljivost' tih kamenčića. Kamenčić u zraku, to je prava stvar. Još ako pogodi koga u glavu, aaaaaa..., to je ono pravo. Pokušavam ih razumjeti, pa sam tako prije podjela diploma sve uputio van škole, ali bez kamenčića. Bio je blizu i predviđeni kraj rada. Pokupio sam garniture, uredio učionicu, naklonom u učionici zahvalio sam se svemu po ćemu i ovo jest, mada neke stvari i ne razumijem. Nema baš mjesta u mojoj glavi za sve što postoji. Što ustvari je znanje, što razumjevanje, što viđenje? Nešto, što nazvati bi se moglo odgovorima, postoji, ali što to ustvari jest.... :)
Evo me i slijedećeg ponedjeljka ovdje. Tada ću podjeliti i ove diplome od današnjeg rada.
bl. Muradenu