E, a danas priča o drugoj baki.
Prva je med i mljeko, ali druga... Bože me sačuvaj!
Ne bi se ja sjetio uopće pisati o drugoj baki da mi nije - došla u posjet! Zajedno s didom koji me uvijek zajebava i to ne onako za šalu nego za ozbiljno tako da svaki put završimo u svađi.
Uglavnom priča je počela pretprošlo ljeto kada sam optužen kao najteži zločinac.
I to za krađu 200 australskih dolara!
Jedan dan kada su svi otišli na plažu, ja sam ostao u stanu s glavoboljom. Tako ja od dosade ležim, ne mogu zaspati. Šnjofam po sobama, gdje ugledam otvoreni ormar sa super kaubojskim šeširom. Stavljam ga na glavu
U tom trenu uletava u sobu iznebuha omiljeni bratić, koji je također bio prisutan transakciji babinih dolara. Mislim, cjela familija je bila prisutna tako da su svi znali za te dolare.
Brrr... Taj svoje ne da, ali tuđe uzima. Malo glup ali štreber tako da napreduje. Prvo gleda na svoju guzicu. Mlađi od mene i umjesto da bude počašćen što je u starijem društvu, ne, on mora uvjek čačkati mačku. Još mi je prije bio simpatičan. Kao beba. Dok se nije kretao. Ni govorio.
Uglavnom on uletava u sobu sam i pita
"Di su baba i dida?"
"Otišli na kupanje."
"A ti?" (što je čudno jer obožavam more)
"Ma glava me boli, pa sam ostao doma."
"Aha..."
Izletava iz sobe. Ja se vraćam na kauč i gledanju serija, sve dosadne do dosadnijih.
Uskoro se vraća sa frendom koji mu je sličan. Karakterno mislim. Sami za sebe nisu opasni, ali u čoporu se treba pazit. Tako ja poučen dosadašnjim iskustvom kažem
"Odoh u šetnju. Pazi na kuću!"
"OK!"
I to rekoše uglas. Trebalo mi je bit jasno da nešto smrdi.
Vraćam se kojih 20 min poslje. Oni su tamo, i cerekaju se. Uskoro odlaze, a ja napokon zaspim.
Navečer baba pita
"Jesi ti ukrao 200 dolara koje mi je sestra dala?"
Oči mi do poda
"Odkud ti to?"
"Neodstaje mi u kuverti a, Jakov mi rekao da si bio u mojoj sobi."
Điber jedan mali. Nije rekao da je i on bio. I to sam sa frendom koji uvijek smišljaju psine. Njega nije ispitivala, jer sam ja bio odgovoran za kuću. A on je najmlađi unuk i nevinog lica. Iza Mire 3 vraga vire.
Cijelovečernje ispitivanje. I to pred majkom, koja mi je hvala Bogu vjerovala jer doma nikad nije nedostajalo iako znam di su zalihe, zamolila je babu da nazove mog oca koji je radio pa nije bio na moru.
Nije ga nazvala. Iako smo ja i stari bili tada u gadnoj svađi i on mi je vjerovao.
Čak sam joj pokazao stanje u mom novčaniku, a bilo je zavidno. Cijelih 400 kn! I kog vraga bi ja još?
Ali na malog đibera&Co nije nitko sumnjao.
Ni dan danas nije raznašnjeno tko ih je ukrao.
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 02.05.2005. u 21:53 sati.