Postrojbe britanske 8. armije ojačane kanadskim postrojbama, te američka 1. i 3. divizija uz snažnu su zračnu potporu na cijeloj bojišnici napale obrambene njemačke i talijanske crte. Nadnevka 3. kolovoza talijanske su postrojbe neorganizirano napuštale svoje položaje i bježale u Južnu Italiju, dok su njemačke postrojbe i dalje pružale snažan i žilav otpor. Nakon tri dana teških i ogorčenih borbi britanske postrojbe kružnim djelovanjima uspjele su zauzeti grad Centuripe, a američke postrojbe grad Caroniu na sjevernoj obali otoka Sicilije. Nadnevka 5. kolovoza birtanske 5. i 50. divizija ušle su u grad Kataniju, a slijedećeg dana nakon krvavih šest satnih borbi američke postrojbe zauzele su grad Troinu. Nakon što je slomila žilav otpor njemačkih postrojbi u utvrđenom gradu Adranu 78. divizija zauzela ga je i time prekinula dodir i vezu njemačkih 15. motorizirane i Herman Göring oklopne divizije. Američka svježa 9. divizija zamijenila je u borbi američku umornu 1. diviziju poradi bržeg nastupanja, no, njemačka 15. motorizirana divizija pružila joj je žilav i zadržavajući otpor. Njemačka oklopna divizija Herman Göring uspješno pak je zadržavala brze prodore britanskih postrojbi. Na smjeru, na kojem se branila njemačka 29. motorizirana divizija još je sporije nastupala američka 3. divizija. Noću 7. / 8. kolovoz američka 3. divizija uspjela je ubaciti jednu svoju bojnu, kod Santa Agate di Militelo, iza leđa njemačkim postrojbama, ali su se one brzo snašle i presložile, te su pod borbom uspjele očuvati svoju bojišnicu. Sada se bojišnica protezala crtom sjeverne padine Etne – raskršće Randazzo – rječicom Zappulla do mora. Da bi svladali upornu obranu njemačke 29. motorizirane divizije Amerikanci su noću 11. / 12. kolovoz kod Brola ubacili jednu bojnu njemačkoj 29. motoriziranoj diviziji iza leđa, ali je ta američka bojna skoro cjelokupna uništena. S nadnevkom 9. kolovoza njemačke su postrojbe uz snažne zaštitnice počeli napuštati Siciliju. Savezničke postrojbe napreduju oprezno i sporo svugdje nailazeći na žilave otpore njemačkih manjih postrojbi koje su se nalazile u zaštitnici povlačenja s otoka. Tek 13. kolovoza američke su postrojbe uspjele zauzeti raskršće Randaco i time izbile na crtu Fijumefreddo – Brolo. Kako bi presjekli njemačkim postrojbama odstupnicu Amerikanci su iskrcali noću 15. / 16. manje postrojbe u područje Falcone, ali te su snage stigle prekasno jer su se njemačke zaštitnice već sve izvukle. Britanske pak su postrojbe ubacile 40. komando odred između sela Ali i Scaletta, ali i te su snage stigle prekasno jer su se i tuda već izvukle njemačke postrojbe iz zaštitnice. Nadnevka 17. kolovoza američke su postrojbe ušle u grad Mesina, a za njima su se pojavile i britanske. Unatoč snažnoj savezničkoj mornarici i još snažnijem zrakoplovstvu, njemačke su postrojbe izvukle sa Sicilije ukupno 60 000 vojnika, 47 tenkova, 94 topnička oružja, 10 000 raznih motornih vozila i oko 17 000 tona raznog ratnog materijala. Talijanske postrojbe izvukle su 62 000 svojih vojnika i 227 raznih motornih vozila. Savezničke postrojbe nakon 38 dana borbi zauzele su cijeli otok Siciliju i pritom uništile 7 talijanskih divizija, 2 obalske brigade, jednu obalsku grupaciju i potpuno sve mornaričke utvrđene rajone. Ne računajući dezertere, Talijani su izgubili 130 000 vojnika, a Nijemci 32 000 vojnika od čega je 24 000 poginulih. Saveznici su izgubili 35 000 vojnika.
Kraj
Post je objavljen 02.05.2005. u 22:25 sati.