Ljubav je uvjek darovana. Ljubav se daruje ona nikada nije i ne može biti zaslužena, jer bi to bilo protiv njene prirode. Da bi se darovalo ljubav mora se uključiti volja i odluka. Tako je voljna odluka da se daruje ljubav odgovor na problem grijeha. Ljubav je milost. Milost se daje onome tko ju nije zaslužio. “Bog je ljubav”, znači da on voljno i po odluci voli. Njegova odluka i volja su uzrok i razlog njegove ljubavi, a ne zaslužnost onih koje on ljubi. Ljubav = milost. Bez uviđanja da netko ne zaslužuje ljubav uopće ne može biti ni ljubavi, jer bi samo zapažanje zasluge za ljubav bilo protiv njene biti. Ona uvjek vidi ono što i jest, a stvarnost je ružna, bar ova ljudska. Tako ljubav jeste odgovor na tu stvarnost, jer ona voli bez uvjeta zaslužnosti. Ljubav kao milost voli ono što se ne voli! Ono što je zavrijedilo ljubav ne može biti predmetom ljubavi, jer je ljubav milost. Tako se Bog u ovom žalosnom kontekstu grijeha otkriva kao ljubav te je u ovoj priči o grijehu Bog uspio otkriti novu dimneziju i novi pojam : ljubav. Tako je svemir obogaćen novim odnosom ljubavi koji je kako smo rekli moguć jedino u obliku milosti prema onima koji nezaslužuju odobravanje i pomoć već dapače kaznu i prijezir.
Post je objavljen 24.06.2004. u 12:48 sati.