Novi radni tjedan, nakon praznika rada.
Radno vrijeme mi se pomanulo s 8 na 7 tako da se dižem u 5 i pol. Još ne osjećam posljedice ranoranjenja. Čak mi se čini kako mi je lakše ustati u 5 i pol nego u 6 i pol jer tada se budim iz dubljeg sna.
Jučer smo, cijeli dan, proveli na livadi uz dobro društvo (dvadesetak prijatelja i poznanika), roštilj, gitaru, harmoniku, vino, pivo, i bezalkoholna pića, od kojih mi je najdraža voda, za trudnice.
Kćer je bila jedino dijete, a trudnica je bilo «komada dva». Prijateljica koja treba roditi «svaki čas» i ja.
Društvo se sastoji od tridesetgodišnjaka, mahom u dugim vezama, ali ne da im se ženiti niti «gubiti slobodu» s djecom.
Neki nemaju riješena egzistencijalna pitanja: stan, posao...
Druge godine bi trebalo biti troje dječice: Kćer, Braco/Seka i prijateljičin Sin što se, svaki čas, treba roditi.
Kako sam Kćeri, u subotu, najavila da idemo na izlet, čim se probudila, u nedjelju ujutro, uzela je loptu i onako pospana i u pidžami rekla «Mama, ajmo, idemo u šumu!» : )
Namazale smo se Avene kremom za sunčanje, faktor 50: extreme sunblock i bile, gotovo jedine koje nismo izgorile.
Neke cure su se i namjerno «pržile» na suncu, ali to nije moj đir. Čuvam bijelu put da ne postane bolno crvena.
Inače sam alergična na sunce. Već na proljetnom suncu dobijem osip. Ukoliko, na vrijeme, počnem uzimati beta karoten i uz dobru zaštitu, čak uspijem lagano dobiti boju bez opekotina i češanja.
Kćer je trčala, igrala nogomet, brala cvijeće...Sva je cvala i uživala u lijepom, proljetnom, danu.
A ja sam cvala jer sam čula komentare «Kako je, dijete, super, ništa ne gnjavi. Niti ne znaš da je s nama na livadi», «Joj, da znam da ću imati takvu curicu, odmah bih rodila...», «To sve ovisi o odgoju i roditeljima...», «Dobra je da ne može biti bolja..»...
Kćer je koristila «Molim» i «Hvala», stavljala ruku, na usta, dok je zijevala i/ili kihala, papiriće bacala u vreću za smeće...
E, baš sam bila ponosna!
Malo sam sanjarila dok sam slušala Čolića, čiji smo CD pustili iz auta, i sjećala se, nekih bivših, ljubavi, prijatelja, tuluma, situacija, emocija...Kćer je plesala, pjevušila, uglavnom neusklađeno s pjesmom «Lalalalala» (nadam se da neće imati sluh na mene :))
U autu je, na povratku kući, nastavila «Šapni mi-da, šapni mi-da, pajampamapamapam»...
Baš me zanima kakve će ljubavne patnje i veselja proživljavati uz, neke slične, pjesme i hoće li ih, kada bude imala svoje dijete (ako ga bude imala), zajedno slušati i pjevušiti...
Znam da je smiješno, nemam niti trideset, ali sam se, na trenutak, osjetila starom...
Post je objavljen 02.05.2005. u 10:02 sati.