Moj život je toliko subjektivan koliko je to uopće moguće biti. Kao što je u knjizi dobro rečeno na jednom mjestu da praksa (stvarnost) oblikuje vjerovanje.. Tako je i moja stvarnost tj. moji događaji i doživljaji u životu ono što je usmjerilo i odredilo moja vjerovanja. Gdje je tu objektivnost, gdje je tu istinitost? Ona može biti samo relativna, unatoč tome što istina u objektivnom smislu postoji. Moja istina je ono što sam naklapao u prethodnim stranicama, a pitanje je da li ja to uopće i vjerujem tako kako pišem.
Tako se naša subjektiva pravednost stvara unatoč toga što se nalazimo u nepravednosti u objektivnom smislu. Mada u stanju nepokornosti pred Bogom mi postajemo pravedni zbog našeg odnosa prema njemu.