Marketing
Ibn Battuta Mall IV - Persian Court
Sretan vam Medjunarodni praznik rada. Iako je 1.svibanj, k tome i nedjelja, danas se radi. Nema maksimirskog bazulja, fazola na Marjanu ni baskovoske janjetine. Radni je dan, idemo dalje...
Ako smo prosli egipatsko krilo Ibn Battute, dosli smo u perzijsko.
Mozda ce me jednom neka druga istocna kultura dojmiti kao perzijska, ali Iran mi je za sada otkrice godine. Kako sam napisao jucer, u Iranu se ne ruse spomenici stare kulture, iako ne govore o Islamu. Dapace, rado ce staroperzijsku kulturu predstaviti kao ponos iranskog naroda i gotovo svaki eksponat sa plavicastom bojom Perzopolisa ponuditi kao nesto najznacajnije sto imaju.
Meni je perzijski tepih bio tezak, ali sam zato donio vazu iz Teherana. Plavicastu. I pistacio. Nisam znao da je pistacio nacionalni proizvod Irana. Prije mog prvog puta u Teheran, pitao sam kolege sta da im donesem i Holger je rekao da hoce pistacio. Isprva mi se cinilo kao neka hannoverska posalica, ali u Teheranu pistacio prodaje i carinik, i aerodromsko osoblje, moze se kupti na recepciji hotela, pa cak i kod taksista. Idealan poklon ukoliko pri izlazu iz zemlje u novcaniku ostane nekoliko desetaka tisuca riala. Inace, Teheran je mjesto gdje se relativno lako i bez natezanja sa Tarikom moze postati milijunas: samo daj sto eura i zauzvat ti daju jedan milijun sto sedamdeset pet tisuca riala. Rucak u dobrom restoranu je oko pedeset tisuca riala ili oko pet eura. Kompletan rucak u dobrom restoranu.
Dakle, lutanje hodnicima Ibn Battute je poput dubokog plavetnila, iako na racunu ostavlja zarko crvenilo, jer su u perzijskom krilu robne kuce koje nema sto nemaju: Debenhams, Woolworths, Forever 21 (iako je klijentela nesto starija, ma koliko to pokusala sakriti), Paris Gallery, Sfera, Next, Sasch, B Young, Skechers, Nine West, Evita Peroni,...
Medjutim ima i svjetlo na kraju tunela, posebno za potencijalnu radnu snagu koja je zaduzena za logistiku (teglenje vrecica metar za metar u kojima je jedna marama). Opet mi je ova u smedjem upala u kadar... A na kraju tunela je velika dvorana sa kupolom.
Da, dobro ste vidjeli... A ako niste evo jos blize...
U sredini kupole je STARBUCKS! Sendvic gladnome, juice zednome, novine znatizeljnome, fotelja umornome, kolaci gulozome, eto to je Starbucks. A tamo obicno dodjem gladan, zedan, znatizeljan i umoran (ostalo preskacemo, navodno je na snazi neka dijeta...). Medjutim, ovaj Starbucks je nesto vise. Americki kafic usred iranskog ponosa...
Genijalno! Simbioza nespojivog. Uzgred, odnosi Emirata i Irana nisu na uzornoj visini. Iran je u posjedu dvaju otoka koje emirat Sharjah smatra svojima. U Iranu zive Perzijanci, u Emiratima Arapi. U Iranu se govori Farsi, u Emiratima arapski. Iranci su po vjeroispovjesti Sijiti, Emiracani su Suniti. Mozda vam je to isto i svi su vam Arapi i muslimani, ali i njima su svi Europljani krscani, iako znamo da se i danas proljeva krv izmedju katolika, protestanata i pravoslavaca. Nadalje, Emiracani Zaljev zovu Arapskim, Iranci Perzijskim. Dok se oni svadjaju, ja pijem kapucino i gledam u strop...
A na stropu opet perfekcija....
...ili jos blize...
Pustili su masti na volju i kod odabira prikladne iluminacije. Od lustera zapremine 4-5 kubika...
...pa do onih malih lampica od 4-5 milimetara...
Na kraju smo se, kao i uvijek do sada, popeli do galerije. Pogadjate, svrhe nema, sluzi samo za ukras....
...ili kao izvor prirodne svjetlosti.
Toliko o Perziji. Uz napomenu da je svekoliko iransko pucanstvo danas nasmijala preporuka amerckog, britanskog, kanadskog i francuskog ministarstva prometa svojim drzavljanima da zbog "navodne" nesigurnosti piste nove zracne luke "Imam Homeini" pri putu u Teheran koriste letove koji slijecu na staru zracnu luku Merhabad u centru grada. U biti, radi se o tome da Iranci nisu dozvolili americkim spijunima da svrljaju po novom aerodromu. Preporuka je danas objavljena u svim iranskim novinama sa slikom urusenog pariskog putnickog terminala ovog ljeta.
Nastavak slijedi... Indian Court
Post je objavljen 01.05.2005. u 19:42 sati.