Draga bjelkinjo, ženo budućeg crnca
Mnogoljudna je ova zemlja. Ima ih ko šunke za Uskrs, u stvari možda ipak malo više, jer znadeš da kod nas za Uskrs svakako ima šunke, ali ovisi da li je od svinje ili od pure ili, u našem slučaju, od pileta, pa neki to zovu i batak, a mi je od milja zovemo uskršnji batak. Naša je šunka u prednosti jer se može i pohati i na saft i na još tisuću načina, što svinjska šunka ne može. Dakle 1:0 za našu šunku.
Ima ih preko sto milijuna, no pošto ti ne znaš koliko je to – ono te strašilo uvjerilo da je dosta da znaš brojiti do deset, tako da ne stekneš ni najosnovije obrazovanje, da te ne mora slati u škole – najjednostavnije je da si zamisliš Zagreb i još takvih deset i onda kraj te grupe dodaš još isto takvu grupu i tako još osam puta, a možda i još više.
Zašto ti to sve spominjem? Zato jer znadeš koliko sam ja, kad sam bio kod kuće, htio postati predsjednik naše mjesne zajednice – a to mi nije nikako uspijevalo, jer nas zavidni ljudi iz našeg sela, zbog nekog, samo njima znanog razloga, ne vole, a to što voliš krasti po dvorištima, kad nema nikog kod kuće, a i kad su doma, i nije neki razlog – i tu neispunjenu želju htio bih i ovdje ostvariti, ali to će biti malo zajebano zbog toga jer samo naše pleme ima prekopun kurac stanovnika, a ovdje se mjesna zajednica sastoji još od prekopun kurac plemena sličnih našemu i zbog toga jer sam bijelac, a njima je pun kurac bijelaca još od onih američkih i španjolskih idiota koji su organizirali nepovratne ekskurzije preko Atlantika, obećavši im da će ih voditi u zoološki vrt i na sladoled, mada su glupani mogli već kod prvog obećanja shvatiti da i kod kuće imaju zoološki vrt. Vjerojatno su popušili foru zbog sladoleda. Budale natucaju kako izgleda sladoled, pa umaču drvene štapiće u košnice i čekaju da se med stvrdne, a za to vrijeme krutitdbe obuku se u krzna i pušu u ruke, ne bi li dočarali hladnoću i njome začarali tu debilnu masu, njima znanu kao sladoled.
Dakle, smatram da je najveća prepreka tom uzvišenom cilju, postati predsjednik MZ-a, boja moje puti koja se nalazi ispod trostrukog sloja prašine i prljavštine.
Smislio sam plan kako da postanem crn. Napisao sam pismo onom raspadajućem zombiju Majklu Đeksonu u kojem stoji:
«Dragi pjevaču i još draži bijelče,
ne jebem ja što ovi svijet sere po tebi - da voliš djecu , pa sto mu gromova, svi mi volimo djecu, samo što je tvoja ljubav malo dublja i opipljivija – i šaljem ti sto trideset tisuća glasova podrške iz majke ti tvoje, Afrike. Ovdje te svi vole i žele da čim prije umreš tako da nam se reinkarniraš što bjelji i što kompaktniji, makar da ti lice bude u jednom komadu. Za uzvrat ne tražim ništa osim da mi kažeš kako vade pigmente, tako da ih ja mogu obrnutim postupkom ugurati, a za što mi također trebaju i ti tvoji izvađeni pigmenti. Molim te da ih pošalješ što prije, da bi mogao postati predsjednik MZ i organizirati ti dobrodošlicu ovdje u Nigeriju.
Voli te cijela Nigerija, skupa sa mnom i želimo ti što više kokaina u palačinkama koje ti sprema ujna Anabel»
Eto to je moj budući cilj ako se ne vratim u Hrvatsku, a što ovisi o vitalnosti tvoje vještice tetke.
Voli te tvoj budući crnac.
Post je objavljen 24.06.2004. u 00:37 sati.