Nema sumnje da haaško tužiteljstvo dobiva slične informacije o "ukazanjima" haaškog bjegunca. Za razliku od anonimnih glasova koji se obraćaju domaćim policijskim upravama, državnim odvjetništvima, agenturama POA-e, Carli del Ponte nude se informatori koji ostavljaju dojam profesionalnog autoriteta. Sve donedavno haaške istražitelje servisirala je, među ostalim, manja skupina vremešnih "dobrovoljaca" bliskih Uredu predsjednika Republike. Dvojica od njih nekoć su bili pripadnici Državne sigurnosti Jugoslavije, treći je obavljao neke srodne poslove u JNA, a četvrti je bio umirovljeni suradnik njemačkog BND-a.
Iz istoga društva potekla je glasovita informacija da se toga ljeta haaški bjegunac provezao trasom Knin Sinj u automobilu zatamnjenih stakala i u pratnji policijskog konvoja, zbog čega je Carla del Ponte prvi put javno optužila hrvatske vlasti za političku i pravosudnu hipokriziju u hrvatsko-haaškim odnosima. Tadašnja vlada Ivice Račana imala je grdnih muka da objasni u Haagu kako je priča u najmanju ruku nelogična: ako je bjegunac bio u vozilu sa zatamnjenim staklima, kako ga je itko mogao vidjeti i prepoznati?
Ovaj me opis neodoljivo podsjeća na osobe koje je Franjo Turek u Prezentaciji opisao kao pripadnike druge ekipe Posebnog policijskog tima koji je ustrojio Ranko Ostojić.
Evo kako je o tome izvijestio Gordan Malić u Globusu:
Prema podacima iz Prezentacije, Turek je "otkrio" dvije skupine koje kontinuirano iskrivljuju činjenice o "slučaju Gotovina". U prvoj su skupini ravnatelj policije Ranko Ostojić i novinar GlobusaGordan Malić, s kontaktima u međunarodnim krugovima, ICTY-ju, SFOR-u, veleposlanstvima SAD-a i Velike Britanije. Zadaća je prve skupine prikazati nesposobnost hrvatskih obavještajnih službi u uhićenju Gotovine, te uvjeriti inozemnu javnost da se Gotovina nalazi u Hrvatskoj. Toj skupini pripadaju i novinari Davor Butković i Ivica Đikić.
U drugoj su skupini umirovljeni obavještajci: Dragutin Frančišković, Božo Kovačević, Ljubo Ljubišić, Darko Starčević, koji informacije o navodnom boravku generala Gotovine u RH posreduju haškim istražiteljima, ravnatelju MUP-a Ranku Ostojiću i novinaru VjesnikaŽeljku Peratoviću.
Obzirom da se u Večernjakovom tekstu spominje izvor iz pravosudnih krugova, najvjerojatnije je opet riječ o istom onom izvoru iz POA-e koji je ministricu Vesnu Škare Ožbolt optužio da dila povjerljive informacije o Hrvoju Petraču.
Gvardijan šćitskog samostana fra Mato Topić okružen SFOR-ovcima
Zanimljivo je da je u Večernjakovom tekstu o Gotovininimskrovištima i raznim dezinformatorima izostalo navođenje slučaja iz lipnja 2003. kad je operativac OA-e, tada podređen Saši Perkoviću, a kog je 1991. u SIS zaposlio Josip Perković, dojavio da se Ante Gotovina skriva u franjevačkom samostanu Šćit, nakon čega je OA obavijestila nadležne međunarodne službe, a one poslale SFOR da se osramoti ulovljenim Gotovininim dvojnicima i razljućenim gvardijanom, osobnim prijateljem američkog veleposlanika u Sarajevu.
Vrhunac nasilja dogodio se kad su se snage SFOR-a s 5-6 oklopnih transportera i oklopnih vozila oko 22 sata zaustavile pred samostanom. Vojnici s punom ratnom spremom opkolili su samostan, Gospino svetište i Kuću Mira. Nasilno su ušli u crkveno dvorište i prostor pred Kućom Mira. Od gvardijana fra Mate Topića zahtijevali su pretres samostana i Kuće Mira u tim kasnim satima kada su stariji fratri već bili na počinku a časne sestre povukle se u svoj sestarski dio samostana. Kada je gvardijan zatražio nalog i susret sa zapovjednikom akcije, nije dobio ništa od traženog nego samo odgovor da se tu možda skriva "osoba opasna za našu i vašu sigurnost".
Tko je ta tražena osoba saznali su dvojica ljudi iz ovoga kraja, Luka Faletar i Jozo Meštrović, koje su esforovci u njihovim kućama uhapsili i svezane odveli u Sarajevo, gdje su od njih (obojice?) tražili da priznaju da su optuženi za ratni zločin te im saopćili da će biti prebačeni u Haag jer se zovu - Ante Gotovina.