tama
progutala me tama
opet sam sama
pred svijetom ovim
sto mi dusu para
bicem oluje "miluje"
mi tijelo satkano od
bezbroj krisala
koji se rasipaju poput pjeska
sto protice kroz ruke
i nemilosrdno izmice
nestaje u zagrljaju vjetra
val
njezni val nocas me dotako
u svoje narucje uzeo
i sa sobom u daljine poveo
na putu dalekom ko jedno smo postali
i jedno o drugom ovisili
moju tugu on je bjesnim valom docarao
moju srecu mirnom bonacom pokazao
nocu bi zajdeno sretni zvijezde gledali
i mjesecu se skrivali
ko mala djeca se igrali
danju bi se zalom valjali i ljude k sebi mamili
dom mnogim bicima predstavljali
moj val i ja jedno smo postali
i zauvijek zajedno ostali
bol
kako boli sto se skrivam od ociju tvojih
tako bi im se prepustila
dio njih posatla
u tvojim rukama uzivala
s tvojom dusom se spojila
ali ne mogu
jer previse me puta boljelo
previse puta moju dusu u crno zavilo
za ovaj svijet ona nije stvarana
sibana bicem vremena
dok se nije povukla u crno obukla
i polako utihnula
za tebe slatkice, da znas da ono sto kazem i napravim
uzivaj
Post je objavljen 01.05.2005. u 02:14 sati.