Do 16. srpnja američka 7. armija završila je preslaganje svojih postrojbi i sve njezine podređene postrojbe 17. srpnja krenule su u opće nastupanje. Tako je njezin 2. korpus (1. i 45. pješačka divizija) naletio na snažan otpor zaštitnica njemačke 15. motorizirane divizije što je usporilo daljnje napredovanje američkog 2. korpusa. No, postrojbe privremenog sastava korpusa 3. pješačka, 2. oklopna i 82. zračnodesantna divizija nailazile su na slabe otpore ostataka talijanskih divizija, pa su okrenule svoj smjer djelovanja prema gradu Calatafimi s namjerom da se produži prema gradu Palermo. Nadnevka 22. srpnja američka 3. pješačka divizija prodrla je kraćim putom i uspjela se spojiti s američkom 2. oklopnom divizijom, a američka 82. zračnodesantna zauzela je grad Trapani 23. srpnja. U tim napadajnim operacijama američke su divizije gotovo bez borbe zarobile 100 000 talijanskih vojnika koji su bili potpuno bez borbenog morala i želje za pružanjem otpora. Američka 1. pješačka divizija skrenula je od Enne prema istoku, a 45. pješačka divizija izbila je na crtu Termini Imerese, a za njom je krenula i 3. pješačka divizija. Kako bi olakšali opskrbu svojih postrojbi američka mornarica ubrzo je osposobila luku u gradu Palermu (44 potopljena broda u samoj luci koje su američki mornari brzo izvukli na površinu i time osposobili luku za pristajanje američkih opskrbnih brodova). U Palermu se iskrcala i američka 9. pješačka divizija koja se do tada nalazila u pričuvi i odmah se uputila prema bojišnici. Na istoku otoka britanske postrojbe nikako nisu mogle slomiti otpor njemačkih postrojbi oko vulkana Etna, pa je odlučeno da se ti njemački snažni obrambeni položaji zaobiđu, a da se težište bojnih napora prenese na smjer američkih postrojbi 7. armije. Istodobno 25. srpnja srušen je fašistički režim u Italiji, ali je i nova talijanska vlada odlučila da se rat nastavi, a njemačke postrojbe ojačane su još i njemačkom 29. motoriziranom divizijom. Tako je na Siciliju prebačeno oko 40 000 svježih njemačkih vojnika. Crta bojišnice sada je bila Katanija – Simeto –Troina – Santa Agata di Militello. Tu crtu bojišnice brani njemačka oklopna divizija Herman Göring koju su ojačale dvije pukovnije njemačke 1. padobranske divizije, njemačka borbena skupina Schmalz, njemačka 15. motorizirana divizija, talijanska divizija Aosta i Assietta i dijelovi tek pristigle njemačke 29. motorizirane divizije.U drugom bojnom rasporedu iza ovih divizija obranu su organizirale talijanske divizije Napoli i Livorno, djelovi njemačke 29. motorizirane divizije, te mornaričke postrojbe koje su se utvrdile u rajonu Mesina. Dok su njemačke postrojbe popunjene i ojačane i kod njemačkih vojnika bojni je moral na visini, talijanske divizije su slabe, a njihovi vojnici potpuno su bezdušni i bezvoljni za pružanjem otpora i nastavak borbi. Zapovjedništvo & armije preuzimaju njemački časnici i jedina im je zadaća što duže odgoditi savezničku invaziju na Apeninski poluotok. Sada su i znatnije ojačane njemačke postrojbe protuzračne obrane. Saveznici pak pripremaju invaziju na Apeninski poluotok, a svemu prethodi snažna zračna priprava u kojoj su tučeni svi prometni smjerovi na kopnu i moru. Potpuno je paraliziran željeznički promet u južnoj Italiji, a savezničko zrakoplovstvo stalno tuče promet kojim se opskrbljuju njemačke i talijanske postrojbe s Apeninskog poluotoka preko zaljeva Mesina na otok Siciliju.
Post je objavljen 30.04.2005. u 23:00 sati.