HNK "Sloga" – FK "Igman" 1 : 4 ( 0 : 2)
Autor ovog bloga već dugi niz godina prati utakmice "Sloge", ali izuzev poraza od Novog Travnika u Jajcu, u kvalifikacijama za ulazak u viši rang natjecanja, prije dvadesetak godina, ne pamti da mu je neki poraz "Sloge" teže pao. U situaciji kada su igrači i treneri prepušteni sami sebi i kad njihove utakmice, od 13 članova Izvršnog odbora, prati njih jedan ili dva, kada sami igrači i treneri čiste klupske prostorije, tribine, kada markiraju teren i postavljaju mreže, kada na gostovanja odlaze sa jednim sendvičem, kada igraju i treniraju u svojoj opremi, kada svaki dan dolaze na treninge plaćajući autobusne karte ili trošeći svoje gorivo, kada propuštaju poslove koje bi im donijeli kakvu takvu zaradu, kada kriju da su povrijeđeni kako bi nastupili na utakmici, kada igrač i u 43 godini života igra samo da bi klub opstao, kad igrači na terenu stvaraju bezbroj prigoda za postizanja pogotka, ne mogu biti ravnodušan kada nemaju sportske sreće. Pa, sa samo malo sreće ( ili truda Izvršnog odbora i gospodarstvenika) ovaj klub bi bez ikakvih problema bio u sredini drugoligaške tablice, i zbog svega toga ne zamjerite što danas zaista ne mogu napisati izvješće s utakmice. Ima li itko da želi pomoći ovoj mladoj momčadi? Ima li itko da voli sport, nogomet i "Slogu"?? Ima li itko da zna što znači imati jedan drugoligaški klub u svojoj sredini? Ima li itko da napokon shvati što znači baviti se sportom, razvijati kolektivni duh, voljeti svoj klub, svoj grad, svoj narod? Zar je puno izdvojiti 10,00 KM mjesečno, ili sat – dva rada na sportskim terenima, kako bi ovaj klub bio ono što treba da bude?
Post je objavljen 30.04.2005. u 20:24 sati.