Day one. Da, nisam karao. Nego, proveo sam večer koja je bila jebeno nenadjebiva. Nikakvi glomazni događaji se nisu događali osim kaj sam upoznao jednog od boljih vokala u državi tam negdje na obali nam rijeke. Pred zoru i ta romantična sranja. Al pička mu materina kak ja volim ta romantična sranja, jebeš mi sve. Neplakanje na braveheart jer si muško, negrljenje voljene osobe u zoru jer nije prigodno, bacanje kurčevih češera u drvo i čekanje nekakovog zalutalog retardiranog psa da pokupi isti. Pas ne dođe, ali romantika je prisutna u misli. Tam di sava brije tik uz obalu, tam se može vidjet kamenje negdje od obale pa pola metra prema tam onoj sredini, ili kak već. Ima ziher stručni naziv za opisat pojam "tam prema sredini rijeke". Mora bit. Tam sam ja jutros sjedio s Anom. Sad bi ja mogao ono, analitički, kak sam ja maknuo ego, kak ovo kak ono, al ja sam njoj puhao one bedaste maslačke srećice u kosu, gledali smo u taj mali rijeke di se vidi kamenje, pjevali, i tu i tam bi došao taj pjevač i nekaj rekao ili pjevao ako bi ga tražili. Dao mi je i inku tonik voter.
I tam na lijevoj strani je onaj most s onim natpisom "hendrix" koji su već pokušali maknut i ta sva sranja i meni je bilo lijepo jer je bila zora i čak se sunce u jednom momentu uzjebalo ispred oblaka i bilo je onak žarko naranđasto-crveno, kakvo već romantičnim jutrima biva. I trava je bila rosna. I bili smo skroz pijani i čitavu noć smo se zajebavali predobro. Bio je i Marko. On je iz Virovitice, i ja sam potrošio njegovih 50 kuna jer je on netragom nestao. I po ne znam koji put sam skužio zakaj ja volim anu. Kupila si je nove starke i bila tako sretna radi toga. Onak ko dijete. Ko kak sam ja sa 6 godina hodao novim plavim conversicama 2 metra ispred tijela, samo da ih vidim i da drugi vide da ih gledam, te da ih analogno tome primijete. I svi su se poženili. I svi su trudni. I svi su tako ozbiljni i spavaju noću. I pričaju o uređenju stana tako da bude funkcionalan za nadolazećih 20 godina. A nitko više ne priča o tome kako je Clint Eastwood najveći frajer koji je ikad kročio divljim zapadom, i čija pljuvačka u prašini ima posebnu brzinu spajanja sa istom nakon ubijenog nevaljalca i kako je Woody Harrelson u "tako to rade kauboji" najveća faca ikad. I kako je siamese dream najljepši ljubavni album ikad.
Rekla mi je danas da sam jedini tip kojeg pozna da može bit prijatelj sa bivšima. Zakaj je to toliko čudno? Pa to ti je ko jebeni član obitelji, i to onak kojeg voliš. Mislim, koji si goli krasan kurac bio s nekim ako ga prestaješ voljet nakon veze i ako se više ne želiš družit s njim? To je ko da odjebeš najboljeg frenda s kojim si igrao košarku u istom timu godinama, nakon kaj pređe u drugi tim. Je, malo se manje vidite i sve, ali i dalje ste jebeni frendovi. I rezon primitivnog imbecila bi bio "ti nju još nisi prebolio". Razmišljal sam o tome. Ma kakvo jebeno prebolijevanje, pa ja tu ženu volim ful. I volim svaki moment proveden s njom, samo kaj su ovi pijani cijelonoćni nenadjebivi. Preko cviliju mali mačići i genijalni su. Jedan riđi, jedan crni. I izašli smo van tak da sam ju nazvao i reko jebo mamu, dosta mi sveg, ajmo pit. I trebao je bit i dečko joj, ali je zaspao. Bedak. No, nek nije. Meni su rijetki momenti koje mogu provest u društvu nekog kog volim bez da to bude...ma kurac, rijetki su momenti da sam u društvu nekog kog volim a da ga mogu zagrlit bez da zabrije nekaj krivo. Doduše, ja nisam tip od grljenja. Grlim samo one koje jako dobro poznam i jako volim. Ili brutalne iznimke.
U 15 minuta sam popio litru fante shokate. Jebote bazga i mjehurići. Želim reć, jebo sve seksove u svemiru, fo real. Ugh! I mislim da moja glazba ipak ima mjesta tu okolo. Došao mi je neki lik danas i rekao da mu super pjevam. Na osnovu mog pjevanja kojeg se ni se sjećam jer sam bio prepijan. I sad sam prilično. I idem spat. Bujakaša.
Post je objavljen 30.04.2005. u 07:57 sati.