Danas sam radila dokasna, pa sam nakon posla skočila mami po deke koje je dala čistiti u jednu kemijsku čistionicu u prigradu. Nakon toga sam napravila fatalnu pogrešku – vraćala sam se zaobilaznicom. Koja je bila zagušena, jer se zbog prometne i gustog prometa kojeg su činili uglavnom purgeri i Slovenci koji su se spuštali na more (a ovi potonji imaju produljeni vikend, jer je kod njih ponedjeljak državni praznik), pa mi je za prijeći 5 kilometara trebalo pola sata.
Kad sam došla kod nje, bilo je već skoro 18 sati, i bila sam mrtva umorna. Jer je oko njene kuće sve raskopano, postavljaju neke cijevi, za promjenu, pa sam tri puta kružila po cijeloj Kozali i na kraju sam imala sreću da se netko makao baš ispred njene zgrade pa sam uspjela parkirati. Mama mi je ostavila ručak, pa sam pojela i otišla samo malo prileći u svoj stari krevetac. Samo malo…kada sam se probudila bilo je već 23 sata i mama se spremala u krevet.
Kada sam došla kući bila je skoro ponoć, Silky je već bio pošteno gladan, pojeo je sve do posljednjeg kroketa, čak i one koje je dan prije pobacao oko zdjelice. Nakon što sam ga nahranila, napravila sam si nessicu i krenula švrljati po netu. Pa sam se totalno razbudila, uopće mi se ne spava.
Tako ću ovo vrijeme iskoristiti da napišem par riječi o mojoj kuhinji.
Najprije sam sa web stranice proizvođača pokušala skinuti sliku, no nije mi ni na koji način uspjelo. Vrazi talijanski, valjda su nekako zaštitili stranice od downloada.
Dakle, nakon što sam skoro dvije i pol godine u novom stanu, i nakon što sam sve opremila (nedostaju mi samo još tri lustera, svjetiljke ili kako god ih nazvali), vrijeme je da i kuhinju kupim. A nisam je kupila do sada iz prozaičnog razloga – nisam imala love! Nemam je, doduše, ni sada, ali sam otplatila neke prijašnje kredite, pa sada mogu uzeti novi. Imala sam ja i do sada gdje skuhati, imam frižider s zamrzivačem, sudoper i mikrovalnu, stol, stolice, no sve je to priručno, skupljeno zbrda-zdola, a umjesto ormarića imam police. I jednostavno mi je dozlogrdilo to gledati...
Ako je netko mislio da je lako uklopiti kuhinju u dnevni boravak, a to je upravo kod mene slučaj, naime projektant (mamicu mu…) je zamislio kuhinju kao dno dnevnog boravka nasuprot velikim balkonskim vratima. I to ne samo u mom stančiću od 47 kvadrata, nego u svim stanovima u zgradi, pa i onom od 80 kvadrata. Sve je to lijepo i krasno, no kako god mjerila i izračunavala (i to ne samo ja, nego i dizajner koji mi je pomagao), zaključila sam da prostoriji fali 1 metar u dužinu. Naime, moj dnevni boravak-kuhinja ima 18-ak kvadrata, pa trebam sve elemente kuhinje poslagati uza zid dug 4,60 metara. A onda je problem stol i stolice – gdje god ga staviš, smeta. Čini prostoriju zagušenom, zakrčenom. Zato sam se i odlučila na “izvučeni” stol-šank kao nastavak radne plohe, no ako to učinim na sredini, gubim mjesto za štednjak, perilicu ili sudoper, po želji. Pa smo došli do kompromisnog rješenja – dodali smo kutni element (kojeg mi moraju napraviti po mjeri, jer je u kutu izbočina zida zbog dimnjaka koji tu prolazi), i na njega se nastavlja stol-šank širok 60 cm, dug 120 cm, zaobljena vrha. Uz njega stanu 3 stolice, dvije sa vanjske i jedna sa unutarnje strane. Na crtežu i kompjuterskoj grafici izgleda OK, nadam se da će tako biti i uživo.
Nakon toga je krenulo biranje same kuhinje. Od početka sam htjela ravne linije, i svjetlu boju, radi vizualnog dojma većeg prostora, jer ako išta mrzim, onda je to da je prostorija zagušena i da imam osjećaj da se zidovi ruše na mene. Nakon stotine web stranica koje sam poradi toga posjetila i ne manje kataloga koje sam prostudirala, našla sam ono pravo : Gruppo Colombini, linija Artec, model Agua (ako nekoga zanima može pogledati na Gruppo Colombini , U 104 je najsličnija konfiguracija). Dakle, boja je predominantno lotto iliti lotos, sa bočnim plohama i radnom plohom boje svijetle trešnje (ceraso), a u toj boji su i vitrine. Napa i sudoper su iz iste linije kao na slici, a ostali uređaji, pećnica, ploča za kuhanje i perilica za suđe su Whirlpoolovi.
Dugo sam se krzmala između staklokeramike ili inoxa, i na kraju sam se odlučila za inox, 3 plinska plamenika plus 1 ploča na struju, obzirom da imam dosta inoxa već u priči (napa, sudoper, vrata pećnice), a i mikrovalna pećnica mi je srebrne boje.
Eto, sada mi ne preostaje drugo nego sačekati oko mjesec dana da stigne i da je montiraju. Naravno, i još par godina da je otplatim…Ako ništa drugo, barem ću je idućih mjeseci moći gledati i diviti joj se, igrati se sa receptima, kuhati, spremati neka nova jela…bar nešto, kada sam se zbog nje odrekla i puta po Americi kojeg sam planirala za dogodine. Kako financijski ne mogu izgurati oba ova “zalogaja”, USA ću odgoditi za onu godinu iza, ili onu još iza nje….
A sada moram samu sebe potjerati u krpe. Sutra (tj.danas, za koji sat) moram do svoje bankarice, pa malo prošetati gradom, cijeli tjedan nisam nos nigdje pomolila…
Post je objavljen 30.04.2005. u 04:01 sati.