Znam da nisam neki genije, al' ljudi moji, pa ja ni sama sebe ne čitam!!!! Evo, otvorim blog dot ha er i prvo gledam dal' ima šta novog od lebowskog pa se spustim dalje, tražim i one druge koje čitam. Pa jesam ja normalna?
Zar nisam ovo otvorila sebe radi, da istresem sve ono što mi se inače mota po glavi? Stalno se zanosim mišlju da konačno sjednem i napišem nešto, ideja uvijek imam ali mislim da bi to bile priče. A naslov bi bio Nepovezane priče jer jedna s drugom nemaju ama baš nikakve veze.
Odoh u digresiju, htjedoh reći, da sam normalna, valjda bih prvo pogledala ima li neki komentar, pa na to krasno odgovorila, pristojno i sve ono cool i onda napisala ono što me morilo dok hodam, vozim, u Alastoru koji to više nije ali ga mi svi iz navike zovemo tako (a i na krovu mu tako piše) mada na ulazu piše Konzum... evo me opet sam zastranila....
Uhvatilo me nešto maloprije i razmišljam - ne radim to baš prečesto, al eto. Kako starim (ovo zvuči grozno na drugo čitanje, bolje kako rastem? ne više rasti neću, definitivno. Kako da to kažem a da sama sebe ne uvrijedim? Kako ulazim u najbolje godine?) otkopčavam sve više dugmadi na košulji. Prije me uvijek smetala moja put koja se baš i ne zove savršenom. A smetale su me i babe u nekim godinama koje su tako na displej stavljale šta nose pod majicama. A sad i ja tako. Sve mi manje stvari na meni smeta. I sve više mislim na one stvari. Jel' to normalno? Mislim, sve nekako upućuje da klinke već od petnajste uživaju u seksu, sa dvadeset su već savršene i sve su isprobale. Gdje sam ja? Do dvaestpete sam to radila jer se to očekivalo od mene a tek sad me hvataju kojekakve ideje i mašta radi punom parom. Jesam li ja normalna???????????
Post je objavljen 23.06.2004. u 16:01 sati.