Kak ja kao običan građan i seljak republike Hrvatske gledam na ulazak iste u Europsku uniju? Kroz pare, normalno. Za kulturu me b. k. jer im toga fali kao i nama, a možda i još više. Za međuljudske odnose još više, jer ako je netko otuđen onda su to zapadnjaci. U stvari, tu smo ih već pomalo sustigli. Sve je manje kavica kod susjeda, druženja, zajebancije, od susjedskih odnosa preživjela je samo krkačina sa susjedama. U svojoj zgradi ne kontaktiram ni s jednim susjedom jer se odnose prema mladim podstanarima kao prema nečem okuženom i zlom i jedini dodir s njima je kad ubiru pare za vodu, a i onda je taj kontakt nužno zlo: pozvone jedanput, odmaknu se tri metra i zauzimaju obrambeni stav. Ako nemaš pare, prijeti ti vudu mađijanje i ubrzo sjediš po par sati na školjci mučeći se s dizenterijskim proljevom. Ako pak povisiš ton u veselom druženju s društvom, prijeti ti policija. Ne daj bože da ti nešto hitno zatreba, neće ti uopće otvoriti vrata, a kad razočaran odeš, izvadit će iz ormara tvoju lutku i probosti je iglom za štrikanje. I opet si pokupio vrlo tekući proljev i manijakalno štucanje.
Toliko o susjedima i otuđenosti.
Dragi netko koji vodiš administraciju i brigu o budućim putovima Hrvatske, ne bih ja u EU jer ako su sada tako skupi stanovi da me puca velika depresija i gust periodični proljev, kako ću tek onda kupiti stan?
Post je objavljen 29.04.2005. u 16:37 sati.