Obično pogledom potražim toranj negdje u daljini ili se prepustim intuiciji. Kada ni to ne pomogne, stanem u birtiji jer tamo svi sve znaju i ubrzo sam na lokaciji. Nova lokacija, ali sve je isto jer se sve samo složi za transport i preseli. Ista baraka, poznati pas koji me prvi pozdravlja dok izlazim iz auta, isti ljudi. Moji grubi momci.
Vozimo kroz Podravinu u povratku sa bušotine. U ovo doba godine noć dolazi veoma sporo i pretvara me u histeričnog Paju Patka. Ljepota je ovdje samo odsjaj sa zaslona PC ekrana i ovaj ovdje Dorian jebeni Gray je zasigurno posljednja osoba s kim bih dijelio šihtu i pričao o kazalištu sjena. U ovim krajevima noć prilazi veoma plaho, uzima me pod ruku i trlja se o moje bedro svojim vlažnim predjelima u kojima prduckaju lije i kašlje jež. Na ovome mjestu noć se istjeruje iberom devetke, karirani stolnjaci su matrice drevnog misterija, kozmogonija je krepana muha na C4.
Gdje da kreneš u ovo strašno doba,
nemaš gdje…
- E ovo je muzika moje mladosti. Bijelo Dugme! Daj pojačaj! E što sam karo uz ovo…-
Miro se naginje sa zadnjeg sica, zapinje mi o rame otresajući pepeo Yorka u rever moje jakne te popravlja frizuru u retrovizoru obasjan farovima automobila kojeg jedva izbjegavam.
- Ma jebla te muzika, daj se smiri - odgurujem ga natrag - sletit ćemo s ceste.
- Mali, pojma nemaš šta su bila vremena.., bili smo puni para.Znali smo lokat danima i barili smo sve redom; cure, konobarice, udovice, tuđe žene. Zavlačili smo im se pod perine čim bi muževi otišli lokat…ili su dolazile same. Furali smo one Fiate s automatskim staklima i mirisali na dizel. Kajaznam…to ih valjda pali. Takve su ti žene ovdje. Podravke su poput "Podravka" juhe- skuhaš ih za pet minuta.., a mi smo gamad bušačka hahahaha - tapše me po ramenu.
…sama, u tom haljetku cirkuske jahačice.
Milion rubalja za tvoja glatka ramena…
- A Berina žena bila je jako ljubomorna - pokazuje usnulog Beru na sjedištu pored mene.
- Hej čovječe, daj, probit ćeš mi bubnjić- otresam ga poput prhuta –
- Ma slušaj, ovo moraš čuti, jednom se sakrila u gepek da ga uhvati na djelu s konobaricom. Slušala je odostraga kako se navlače na šoderici i plakala je ko kišna godina, a nije mogla van. Furao ju je cijeli dan i noć i onda zavaljao na nju srndaća kojeg smo zgazili usput. Da si mu samo vidio facu kad je iskočila van i pobjegla kroz polje vrišteći.-
…daj makar ne varaj, ovog anđela na dlanu...
- Kad je izašla iz munjare, pokupila se s djecom. I to ti je to. Aaa Bero, jer bilo tako? - drmusa ga.
- A Bebek je Bog! – dernjaju se sa zadnjeg sica - ..kao haljina kad se ra-ši-vaa. Evo poroooodi me, kao srrrna na snijegu ..i za-boo-raa-viii…-
Oni si pjevaju. A ja bi pričao s tobom o «Pjesmi nad pjesmama», O hramu i ljubavnicima. O boravištu Duše. O Rumiju i vrtećim dervišima.
Post je objavljen 23.06.2004. u 15:04 sati.