Voljela bih da sam drukčija. I da mogu neke stvari. Voljela bih da sam onakva kakvom me drugi žele. Ali ja to ne znam. Voljela bih da mogu prestati voljeti neke ljude i da jednostavno kažem sve što je u meni. Onako kako ja to vidim. I da mogu opisati onaj osjećaj svaki put kad se osjećam povrijeđenom, a zanemarujem to. Bilo bi lijepo kad bih znala da li želim večeras plesati ili da ipak ostanem doma. Voljela bih da mogu iz ove moje lude glave izbaciti neke misli, ljude, probleme, strahove, sjećanja.
Voljela bih da bar danas imam snage uzeti ono što mi treba. Voljela bih... da ja nisam ja.
Voljela bih da nisam zaboravila kako je to veseliti se. Kako je to željeti nešto. Nešto veliko, ići prema nečemu, prema nekom cilju.
A ne ovako... kad vrijeme ne postoji. Kad se vrijeme mjeri nekim točkama u kalendaru, nekim beznačajnim datumima kojima se uopće ne veslim. Kad je sve što vidim samo muka koju moram proći za malo ničega.
Kad ti više ne mogu biti prijateljica jer misliš da je sve kao mjesecima prije, a nije. Kad se pravimo da je sve OK a ja bih htjela nešto sasvim drugo. Kad ja imam ono što ti želiš imati, a ti čuvaš ono što meni treba. Kad ne razumiješ moj svijet, kad ti se ne želim javiti, kad nisam sigurna da te želim vidjeti. Kad se bojim da ću se opet razočarati.
Ne, nisi ti kriva. Ja sam.
I ne brini, proći će me to. I možemojoš ovako deset godina. Ili, ako ne želiš, ne moramo.
Znam da glupo zvuči – ali svejedno mi je. I znam da je glupo što o tome govorim drugima, a ne tebi. Jer ti to trebaš čuti. A ja ti ne želim o tome pričati jer mislim da ne vrijedi. Ionako ne bi svatila. Pa možemo si onda lagati i dalje. Ili ne moramo.
Gle kako je to glupo – mogu to napisati ovdje a ne mogu tebi reći bez posrednika.
Je li to zato što te još uvijek previše volim ili zato što sam kukavica? ili jednostavno ne postoji vrijeme za takav razgovor?
danas sam luda, želim samoću.
Post je objavljen 29.04.2005. u 12:50 sati.