Kada govore i pišu, neki se ljudi ponašaju poput puhova prije zime. Grabe riječi, skladište ih i čuvaju kako bi ih imali što više, ne razmišljajući o stilu i funkcionalnosti svoga jezika.
Pa čujemo i čitamo da su počeli radovi na uređivanju zgrade. Da su neki nogometaši došli u vodstvo jer su dobro igrali u fazi napada. Ili pak da su krenule pripreme za raspisivanje natječaja. Unošenje birokratskih fraza u izraz zapravo je toliko odmaknulo da će vam i poznanik ili poznanica na poziv za kavu uzvratiti kako sada nije u mogućnosti.
Često sam dosad isticao besmrtnu Wittgensteinovu misao Sve što se uopće može reći - može se reći jasno, koja bi osobito ljudima što žive od riječi trebala biti nit vodilja. Pa bi onda govorili: Počelo je uređivanje zgrade. Nogometaši su poveli jer su dobro igrali u napadu. Priprema se raspisivanje natječaja. I napokon - ne mogu doći na kavu.
Post je objavljen 29.04.2005. u 09:45 sati.