..ne vjerujem u vjechni zhivot dushe poslije smrti. Ja sam odrasla u vrijeme svega onoga ...kao i ti, naravno. Zato je ovaj moj razgovor s tobom pomalo i besmislen, jer ako ti ne postojish, ja pricham u vjetar.
Tebe ne boli mnogo briga shto mene, kad me pitaju za tebe, presijeche i stegne ispod grudi kao kad udjesh go u hladnu rijeku u sred januara... i shto moram prvo da uhvatim dah i da se svim silama trudim da pokazhem da mi nije nishta, i da nekako progovorim rechenicu-dvije u „cugu”, a da to kao izgleda „normalno”.
I onda skrechemo na drugu temu, a taj koji je pitao se izvinjava shto je pitao, a ja ga uvjeravam da je sve ok. Milion puta ponovljena scena... i dalje se ponavlja.
Jebem li ti sunce glupo! Bitno je da si ti svoj problem „rijeshio” a nas koji smo iza tebe ostali, ko nas j...
Ma ...jebi se i ti i ta tvoja luda glava; samo si nam muku napravio, koja nikad neche prochi
neke stvari su prirodne i sa njima se chovjek pomiri, ali neke, brate, nisu prirodne i ne znam kako se s njima pomiriti.
Ako kojim sluchajem taj vjechni zhivot dushe postoji, sreshchemo se pa chemo raschistiti neke stvari.
Trenutno imam samo jednu poruku za tebe - jebi se!
Post je objavljen 29.04.2005. u 09:26 sati.