ČETIRI SU SVIJEĆE POLAGANO GORJELE.
Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva je svijeća rekla:
“JA SAM MIR.
NAŽALOST, LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.” I odmah se ugasila.
Druga je svijeća rekla:
“ JA SAM VJERA.
NAŽALOST, MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM.”
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.
Treća je svijeća žalosno progovorila:
“ JA SAM LJUBAV.
NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE, I TO KOLIKO SAM IM POTREBNA.
ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.”
I bez oklijevanja se ugasila.
ODJEDNOM JE UŠLO JEDNO MALO DIJETE I UGLEDALO TRI UGAŠENE SVIJEĆE.
“ŠTO JE TO? “ upitalo je dijete.
“VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA.” I rekavši to, počelo je plakati.
Uto je progovorila četvrta svijeća:
“NE BOJ SE, DOK JA GORIM, MOĆI ĆEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA.”