Leonardo da Vinci- inovator ispred svog vremena
Autor Barbara Slade
Talijanski umjetnik, jedan od najvećih renesansnih majstora, slavljen kao slika, kipar, arhitekt, inženjer i znanstvenik, Leonardo da Vinci, rođen je na današnji dan davne 1452. godine u selu pored grada Vinci. Njegov slikarski rad utjecao je više od stoljeća nakon njegove smrti na talijansku umjetnost. Međutim njegov utjecaj iako je bio najjači u slikarstvu nije ostao samo na tome već se on osjećao i u anatomiji, optici, hidraulici itd., ukratko - u većini grana moderne znanosti.
Leonardo se smatra vodećom figurom talijanske renesanse, a najpoznatiji je kao autor čuvene Mona Lise (1503. - 1506.). Za Mona Lisu se dugo vjerovalo da je zapravo portret Lise del Giocondo, a kompjuterskom analizom utvrđeno je da nevjerojatno sliči samom autoru.
Iako je Leonardo poznat kao konstruktor i umjetnik, većina njegovih djela nikada nije u potpunosti završena. Ideja mu nikada nije nedostajalo, no volju da završi započeto uvijek je nadvladala želja za istraživanjem novoga. S jedne strane to je i shvatljivo, uzevši u obzir tehničke mogućnosti toga vremena, kao i prilike u kojima se nalazila tada razjedinjena Italija.
Leonardo naslikao relativno malen broj slika, od kojih su mnoge ostale nedovršene, on je usprkos tome izuzetno inovativan i utjecajan umjetnik. Rano djelo, “Poklonstvo kraljeva”, uvelo je novi pristup kompoziciji, u kojem su glavni likovi grupirani u prednjem planu, dok pozadina sadrži duboki prodor u prostor i pogled na imaginarne ruševine i scene bitaka.
Leonardove stilističke inovacije još su uočljivije u “Posljednjoj večeri”, u kojoj je rekreirao tradicionalnu temu na potpuno nov način. Umjesto prikaza dvanaestorice apostola kao individualnih figura, grupirao ih je po troje u dinamičnu kompoziciju oko lika Isusa Krista, koji je izoliran u sredini slike. Posjednut ispred blijedog, udaljenog krajolika gledanog kroz pravokutni otvor na zidu, Krist – koji naslućuje da će ga jedan od prisutnih izdati – predstavlja mirno i spokojno središte, dok ostali likovi reagiraju živahnim gestama.
Mona Lisa, Leonardov najproslavljeniji rad, je poznat kako po veličanstvenosti tehničkih inovacija, tako i po misterioznosti legendarnog osmjeha. Taj rad je savršen primjer dvije tehnike – sfumata i chiaroscura (rasporeda svjetla i sjene, svijetlih i tamnih dijelova na slici) – koje je Leonardo primjenio među prvima. Sfumato (začađeno) je delikatan atmosferični "magleni" ili "dimni" efekt načinjen finim, vrlo malenim prijelazima između područja boje; to je posebice uočljivo na nježnoj prozračnoj odjeći i zagonetnom osmjehu. Chiaroscuro (svjetlo i sjena) je tehnika modeliranja i definiranja forme pomoću omjera kontrasta između svjetlosti i sjene; senzitivne ruke modela su portretirane jasnom modulacijom svjetlosti i sjene, dok je kontrast boja oskudno upotrebljavan.
Kao znanstvenik Leonardo se uzdizao iznad svih svojih suvremenika. Njegove znanstvene teorije, kao i njegove umjetničke inovacije, bile su bazirane na pažljivom promatrenju i preciznom dokumentiranju. Shvaćao je, bolje nego bilo tko u njegovom ili sljedećem stoljeću, važnost precizne znanstvene opservacije. Nažalost, kao što često nije uspjevao ostvariti svoje umjetničke projekte, tako nikada nije dovršio planirane rasprave (monografije) na temu različitih znanstvenih tema. Najveći majstori kasne renesanse u Firenci – Rafael, Andrea del Sarto i Fra Bartolomeo, učili su od Leonarda; potpuno je preobličio Milansku školu, a Parmu, umjetnički centar Koređe, usmjerio je Leonardov rad.
Post je objavljen 28.04.2005. u 14:52 sati.