Ono što trebaš napravit da mi dokažeš da ti je do mene stalo je više od riječi...ili ipak samo želim da mi kažeš da me voliš, ja ću to osjetiti, ali ipak željeti više... samo zatvori oči i dodirni me, drži me i ne puštaj, ma sve što mi treba je više od riječi, jer možda ja već znam što želiš reći, ali nikad neću znat što mi želiš pokazat...ma ja padam tako nisko, a to je sve jer te volim, i opet padam prenisko i znam da više nikad neću voljeti, taj dio mene više ne postoji, no bol koju mi nanosiš je tako draga i tako me privlači, no ipak želim nježnost više nego bol, želim da se konačno dignem na tvoju razinu, no od te silne ljubavi ne znam što mi je činiti…pokaži mi pravi put… daj ajde, dođi do mene, nađi načina, poljubi me i čuvaj, i nikad od mene ne odustaj da ne požališ...glavno je da ne odgađaš i ne čekaš, jer bih mogla nestat...Sve ljubavne pjesme su predivne, ali ni jedna kao tvoj glas, kao da sanjam, no moram to ostavit iza sebe iako te želim kao zemlja vodu... moj je život loša priča koju ti uspijevaš vidjeti kroz maglu iz kuta moga srca…. što god da rekla sam ili napravila, ne vrijedi, samo te želim za sebe, zauvijek... Ma sve će biti dobro, vratit ćeš se od ne znam kuda, i uvijek možeš na mene računati... pa daj se malo potrudi jer inače će mi jedina opcija biti da te povrijedim...E tako dugo želim taknut tvoje usne i čvrsto te zagrlit..moja ljubav prema tebi je sama i nepoznata, i samo mi još ostaje da zaspim, sama...nesigurna sam, zbunjena… ne znam što mi je…ljubav ili? Što je to… nisam sigurna što je to u meni… čujem otkucaje tvog srca iako si daleko i ne javljaš se... kako je ova noć prokleto duga...večeras ležim sama...
Post je objavljen 28.04.2005. u 09:07 sati.