08.01.
Moja i ničija više
Danas smo Dikimbo i ja dobili zadatak da zajebavamo krokodile, dok ostali tjeraju stoku preko one kaljuže u kojoj se ne bi ni svinje osjećale kao kod kuće. A stoka im je bože sačuvaj. Ni naše krave nisu bile tako mršave kad smo ih hranili opranim stajskim gnojem jer nam je država ogradila svoj pašnjak, što je bilo vrlo podlo, a i protiv naroda, pa i protiv sebe samih, jer mi smo narod, a narod čini državu, pa je na kraju ispalo da smo sami ogradili livadu i da nećemo, iz tko zna kojeg razloga, da nam krave jedu i daju mlijeko. A pošto nije bilo mlijeka, nije bilo ni poticaja, pa sam opet morao iz šupe iza štale izvaditi kotao za rakiju, pa smo i ja i susjedi bili ratoborni jedni prema drugima, a osim toga i stari je kapelan oćoravio od koščićare.
Dakle, najebali oni mene i Štefa da glumimo gnua kako pije vodu na pojilištu dok krokodili slažu ekscajg na svoj blatni stol. Štef je bio prednji dio gnua, a ja, na žalost stražnji. Još i sada imam halucinacije od himalajskih vjetrova koji su rogoborili iz crnačkog debelocrijevnog odvoda. Došli mi do pojilišta i kao deremo se po gnujski. Štef ispušta neke gnbng-mbwahng zvukove, a ja se derem mu-mu. Istovremeno su ostali počeli voditi stoku preko vode. Deremo se mi ko idioti željni pameti, a krokodili nas ne jebu ni pola posto. Velim ja Dikimbeu neka uđe u vodu. On me pogleda onim svojim dupljama od očiju i ispusti jedan od svojih moćnih bojnih otrova. Ja se srušim na pod i stanem se gušiti. Izgledali smo ko invalidna krava bez kalcija . Kad su krokodili vidjeli tu pojavu, od smijeha su se zagrcnuli te su se dva ugušila. Ostali su napali stoku i pojeli šest krava i malog Anabwevea.
Sad smo u kazni i gulimo krokodile za izvoz
Voli te tvoj imitator.
Post je objavljen 23.06.2004. u 06:19 sati.