Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dubai2

Marketing

Dan Zemlje

Iako je bio jos prije par dana, pao mi je na pamet ovaj dan i nacin na koji se ljudi odnose prema okolisu. Namjerno sam ispustio "planet", jer kad nam netko to spomene odmah mislimo samo na globalne efekte, protokol iz Kyota, ozon i slicno.
Medjutim, zanima me nesto blize i ljudsko, nesto gdje se vidi odgoj i kultura pojedinca. Naime, kad sam prosli viked bio na poluotoku Musandam, Francuzi koji su bili pored nas su ostavili hrpu smeca. U rusevini pored plaze, bilo je jos puno starijeg smeca. Mi smo svoje smece vozili kroz pustinju 60 kilometara, do prvog odlagalista i nasli smo ga tek kod prve benzinske stanice. U prepunom autu smo nosili tri vrece smeca?!? Na +40C, uz miris gulasa i graha i prijetece rubove otvorenih konzervi...
Medjutim, kako kriviti te Francuze, kada stvarno stotinama kilometara nemas gdje sa smecem?
Slicno je i u Dubaiju. Prije par dana, jedan od lokalnih vladara je kukao u novinama da se expati (naziv za doseljenike) brzo prilagode lokanom nacinu zivota i zaborave europske navike. Jer, Englez navodno proizvede 315kg smeca godisnje, Australac 480kg, Amerikanac 643kg, a stanovnik Dubaija 1068kg. Popio sam do kraja Coca-colu, zaklopio novine i stavio ih na hrpu sa starim novinama, a limenku u vrecu sa limenkama. Stari obicaj iz Hrvatske. Onda je kucna pomocnica sve to bacila u kantu (jedinu za smece svih boja, oblika, sastava i materija), jer u Dubaiju nema sustava za segregaciju otpada. Mozda se upali lampica i ovom vladaru, pa shvati da od mojih 1068kg smeca 350kg otpada na novine, koje u Europi ne idu na smetliste, 200kg na limenke koje u Europi ne idu na smetliste, 300kg na boce koje u Europi ne idu na smetliste...
Osim toga, ovdje nemaju pratece proizvode od reciklirajucih materijala, sve je u nerazgradivoj plastici, samo zato sto se ljude tu razmazi, a sve sto kupis nakon blagajne ti ljubazni Indijac poslaze u vrecice i odnese do auta, s tim da nije skrt kao neki privatni trgovci u Hrvatskoj, nego je "dobre ruke" na vrecicama. Sigurno mi nijedna nece puknuti, kad ne stedi na njima, puni ih do pola.
Na Plitvickim jezerima se, npr. ne smiju prodavati sokovi u PET ambalazi, nego iskljucivo u povratnoj ambalazi. U zapadnoj Europi nije bas tako striktno, ali tamo su kazne rigoroznije i za razliku od Hrvatske mogu se naplatiti, pa ljudi ne bacaju smece okolo.
Dakle, u Dubaiju ne mislis na okolis, niti mozes ista napraviti za njegovu cistocu. Vec si puno napravio ako se udostojis smece baciti u kos za smece, a ne kroz prozor auta ili u more, sto je u Indiji (a Indijci su vecina populacije u Dubaiju) sasvim normalno, pa je u nekim djelovima Dubaija nakon prve bure i ovo sasvim normalno...

Image Hosted by Free Image Hosting

Gdje smo mi u svemu tome? Nakon dugog iscekivanja srijede i web izdanja nasih lokalnih novina, svaki put se razocaram, jer se "nase malo misto" spominje samo u "Pismima citatelja" i mogu samo procitat sto je jedan susjed ovaj tjedan namjenio drugom, iako su to mogli reci jedan drugome sa balkona.
A mi bi htjeli vidjeti da je nesto novo napravljeno, da se nesto rijesilo, da je neto izgradjeno ili uredjeno, da se u prvi razred osnovne upisuje 22, a ne 2 ucenika, kako su nasi prvi blizanci rodjeni u mjestu nakon puno godina, koga su nasi vaterpolisti pobjedili... ali toga nije bilo. Do danas.
Danas smo vidjeli da se povodom Dana Zemlje cistilo po "nasem malome mistu".

Image Hosted by Free Image Hosting

Detaljno, i svi su sudjelovali: lovci, vatrogasci, kulturnjaci, zene, djeca, planinari, sportasi, ekolozi pokazali su (navodno cak i usprkos bombama???) kakav je kod nas odnos prema okolisu, i to je bilo jako divno za procitat i cestitam im sto su sacuvali tu oazu sklada prirode i covjeka.

Jer vec par kilometara dalje nije tako. Tamo je ta nit pukla, cim se pojavio kapital i interes. Opet u web izdanju naslih lokalnih novina, pise dr. Dražen Lalić, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu:

"... Hoće li uslijed takvoga razvoja makarski kraj izgubiti jedinstvenu dušu kojom je privlačio mnoge turističke hodočasnike ili se radi o razvoju u kojemu se rađa ona nova vrijednost koja poštuje jedinstvenu tradiciju toga kraja? Radi li se o razvoju koji se provodi isključivo ili najvećim dijelom zbog nezajažljive pohlepe pojedinaca i skupina ili je na djelu gibanje koje skladno prožima pojedinačne i zajedničke interese? ... "

Hoce li kraj izgubiti to jos ne znamo, ali grad i neka mjesta Donjeg Primorja su vec izgubila dušu. Tamo je beton zalio gotovo svaku kamenu fasadu, kako bi ugostio "goste" koji placene kvadrate tretiraju kao pravo na nasilje, najprije nad okolisem, a potom i obicajima tog kraja.
Divlja gradnja je dosla do te faze, da ne zna sto bi sa sobom, pa danas, gle apsurda, vec citamo i o "divljoj razgradnji":

Image Hosted by Free Image Hosting

Slika je, pogadjate, iz web izdanja nasih lokalnih novina.
Covjeku nisu platili, imao je slobodan bager, pa zasto ne srusiti? Njemu taj dio grada nije cesta koja spaja ljude, nego objekt ili usluga koju mora naplatiti. A rusenje nasim gradevinarima nije strano. Za sve novo, moraju unistiti nesto staro, sto je za njih samo parcela, a nama dio mladosti.
Na Borutovom blogu sam nasao tuzan komentar:

"...Mozaici su prekrasan umjetnički izričaj. Anyway, jesi li znao Borut, a vjerojatno ne, da su srušeni oni krasni mozaici kod 'zgrade stolarije' koji su ukrašavali stepenice. Šteta. Ali zato sada imamo tamo još jedan fini građevni mastodont... Malo sam ciničan, ali moram biti... Gradske vizure više nemaju neke velike sličnosti s mediteranskim ugođajem kao nekad... A prodajemo se na globalnoj turističkoj razini pod krilaticom - Mediterranean as it was! - moš' mislit... (sick of it all 27.04.2005. 17:52)..."

Eto, malo sam se raspisao, jer ne mogu do servera sa slikama, ali projekt "Qatar" je gotov i sutra cu o ljudima koji ne ruse, nego grade mozaike....


Post je objavljen 27.04.2005. u 21:17 sati.