Marketing
Eternal love
Noć je bila mirna. Težila je jednom tonu, tonu tame. Zvijezde su postepeno gasile svoj gorući plamen, te postajale hladno, crno kamenje. Mjesečeva utroba upijala je svoju svijetlost, te ju zarobila. Crna mjesečina je koračala gradom, te polako gasila grad.
Grad, postao je mrtav.
Uzdah tame otvorio mi je oči. Prošla me neka ugodna struja melankolije. Osjetila sam da dolazi.
Mogla sam čuti samo njegov i svoj dah. Moje oči i njegove bile su jedine žive. Moja duša i njegova jedine crne. Ostali smo samo nas dvoje, jedini kojima noć nije zaledila krv.
Isparila su tijela sviju, osim predivne pojave mog prekrasnog demona i mene, anđela obojanih krila. Nekada su bila bijela.
Sve su svijetle duše mrtve su
Sve tople oči slijepe su
Svaki nevin korak propao je
Svaki bespomoćan uzdah ugušen je.
Njegovi koraci postajali su sve bliži. Njegov dah sve me više omamljivao svojom vrištećom tamom.
Osjećala sam ga blizu sebe sve dok nisam ugledala njegovu pojavu pred očima. Glatka kosa savršeno mu je padala niz ramena. Pogled koji se nazirao na tamnom licu bio je svjetleći. Kao dvije užarene kugle, ali modre boje. Ubojite za svaku čistu dušu, neodoljive svakoj sivoj, a u vlasništvu svake crne.
Znala sam da ga mogu samo gledati. Pogled je bio jedino što sam posjedovala. Slušala sam njegov dah…tako smiren. Osjećala sam mu ruke, tako blizu mojih. Ali sam dodir…činio se predaleko.
Nisam mogla slutiti koliko je zapravo blizu.
Pomislila sam kako bi bilo osjetiti njegov dodir…uploviti kroz rijeku života ili zalutati u jezero smrti. Strah pomiješan sa radoznalošću. Ili bez straha. Ne znam.
Željela sam osjetiti njegov vječan poljubac, makar on ugasio i moje postojanje.
Željela sam…proliti svu svoju krv, makar me on ne bi spasio svojom kapi.
Željela sam da su moja krila sama upila crnu boju moje duše.
Željela sam…da nikada nisu bila bijela.
Gledala sam njegove usne kako žele nešto reći. Mogla sam ga samo slušati bez da čujem što govori. Uživala bi u tom tonu moći i ljubavi.
Progovorio je svojom dubokom melodijom glasa.
Dodir moj odvest će te kroz tamu duše tvoje,
Do mjesta gdje su tvoja bijela krila rođena.
Tvoje oči vidjet će put vječnosti,
Ali progledat će tek kada prvi tvoj korak padne.
Darujem ti vrata teških okova,
Ali pozlaćenih rubova.
Krv tvoja ljubit će hladan pod,
Ali i pronaći spokoj u srcu mom.
Noćas, ljubavi, ubijam tvoj živi odraz,
A prah će se pretvorit u život vječni.
Nije dodir. Nije dah. Nije pogled. Nešto hladno i toplo, nešto grubo i glatko, nešto jezivo i mirno, nešto darovano i oteto. Obuzela me svijetlost koja me pržila, tama koja me gasila. Plesala sam kraj vrtloga smrti, nad morem života.
Bila sam anđeo, igrala se igračkom. Zmija mi se šuljala iza leđa, a ja sam se u nju zaljubila. Moja crna duša vladala je rajem, a bijela krila lebdjela su paklom. Moj je vrisak lomio stakla. Moja krv je bojala sag.
Prah. Vječne ljubavi.
Postali smo jedno.
Razdvojila sam svoje usne od njegovih.
Kroz noći ćemo lebdjeti
Ljubavlju se hraniti.
Na mjestu začeća tama će vječno sjati
A tuđe korake lomiti.
Vrtovi crvenih ruža će cvasti
Iz kapi sve prolivene krvi.
Post je objavljen 27.04.2005. u 22:36 sati.