Primijetila sam da su neki blogovi posvećeni našem obrazovnom sustavu i visokoj znanosti. Kako promijeniti stvari nabolje? Možda bi bilo najbolje krenuti korak po korak, od pojednačnih slučajeva.
Slučajno, osobno poznajem jedan takav slučaj, na kojem bi trebalo malo poraditi. Eto, jedna pristala žena, u ranim šezdesetima, poštarica iz mog kvarta, zaljubila se u akademika P, vidjevši ga na TV-u.
Da bi se duhovno približila svojoj simpatiji, kupila je zbirku viceva Voje Šiljka i naučila napamet. Naime, čula je P-ovu izjavu o tome kako Hrvatska ima znanstvenog potencijala da prodaje pamet ostatku svijeta. Pa je pomislila da je čovjek komičar.
Nemalo se iznenadila saznavši da se radi o znanstveniku, koji se iz nepoznatih razloga jako voli slikati za TV. Međutim, njezini osjećaji nisu se ugasili. Naprotiv, da bi povećala svoje šanse da se približi voljenoj osobi, naša poštarica odlučila se upisati na faks. I sad sprema prijemni ispit za političke nauke. S obzirom da je uspješno svladala viceve Voje Šiljka, čini se da ima prilične šanse.
I sad, kad bi akademik P. pristao da iziđe s njom na večeru ili bar u kino, ona bi dobila dodatnu motivaciju i sigurno postigla uspjeh u svojim plemenitim akademskim stremljenjima.
A Hrvatska bi bila bogatija za još jedan visokoobrazovani mozak. Koji se sigurno neće nikamo odliti.
Dakle, molim dotičnog akademika (sigurno se prepoznao) da se javi i konačno učini nešto konkretno za hrvatsku znanost.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz zone sumraka
Post je objavljen 23.06.2004. u 02:06 sati.